Arnel Tači: "Imao sam dvije opcije: bauštela ili film"

“To što sam ja danas glumac, mogu zahvaliti jedino svom ocu”, riječi su perspektivnog mladog glumca Arnela Tačija koji je posljednjih godina glumio u više od 30 njemačkih filmova i serija. Sve je počelo još u osnovnoj školi kada ga je učiteljica preporučila producentu koji je tražio momka sa Balkana. Prve uloge su mu teško padale, nije bilo jednostavno učiti dijaloge na pamet i stalno ponavljati tekstove. Počeo je da odbija uloge, sve dok mu otac jednog dana nije održao lekciju koja se pamti za cijeli život, prisjeća se Arnel.

“Godinu dana nisam ništa radio. Babo (otac) je čuo kako neću da idem na snimanja, pa me je pitao da li mi je to teško. Rekao sam da jeste. Eh, onda me je sljedeći dan poveo na 'bauštelu', gdje radi kao varilac. S njim sam na 'baušteli' proveo šest sati i tog dana sam odlučio: Hoću da se bavim glumom! Kada snimam film, imam ljude koji mi donose hranu, i vodu kada sam gladan i žedan, imam ljude koji me šminkaju, oblače... Ja ništa ne radim i opet sam mislio da je to težak posao. Kada sam vidio šta babo radi, vidio sam kako realnost izgleda.”

„Kao Balkanac dobijam uloge kriminalca i narkomana“

Arnela je proslavila humoristička serija “Turski za početnike” (Türkisch für Anfänger) koja je emitovana u 16 zemalja širom Evrope. Dobio je ulogu mladog Grka Koste, zaljubljenog u svoju vršnjakinju Jagmur, tradicionalnu Turkinju koja nosi maramu. Bila je to Arnelova prva simpatična uloga, jer su prethodne većinom imale negativan kontekst. Arnel ima tamniju kosu i oči, pa je zbog svog izgleda većinom glumio kriminalce ili narkomane. „Nijemci nisu rasisti, ali im je lakše povjerovati da kriminalci imaju crnu kosu, nego da je to neko, ko bi mogao živjeti pored njih sa plavom kosom i plavim očima. Ja volim moje uloge i nije mi važno da li je uloga pozitivna ili negativna“, objašnjava Tači.

Roditelji su moja najiskrenija publika

Arnelova pubilka su većinom djevojčice i djevojke u dobi od deset do 18 godina. Često ga zaustavljaju na ulici i mole za autogram. Ipak, njegova najvjernija i najkritičnija publika su mu najuži članovi porodice.

„Oni su iskreni sa mnom, i ne govore uvijek da je sve dobro što ja radim. Kažu kada im se jedan film manje dopada ili kada im se uopšte ne dopada. To mi niko ne bi tako iskreno rekao kao moja familija i moj rod.“

Ja sam „štolz“ (ponosan) što sam Bosanac

Arnel je ponosan, kaže, na svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Rodni Kozarac posjećuje svake godine. Želja mu je da jednom glumi i u nekoj od bosansko-hercegovačkih domaćih produkcija. Velikih planova za budućnost, trenutno, nema. „Mislim da nije ni dobro planirati unaprijed. Ja sam čovjek koji živi dan za danom. Možda to i nije sigurno, ali ja ne volim da planiram šta će biti sutra, prekosutra... to je moja sudbina i ona će meni doći sama.“

Autorka: Selma Filipović

Odg. urednica: Marina Martinović