35 godina partnerstva Njemačke i Poljske

Dana 17. juna 1991. poljski premijer Jan Krzysztof Bielecki i njemački kancelar Helmut Kohl potpisali su u tada još uvijek glavnom gradu Bonnu Ugovor između Savezne Republike Njemačke i Republike Poljske o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji. Taj je dogovor nakon desetljeća neprijateljstva i nepovjerenja omogućio novi početak njemačko-poljskih odnosa.

Trideset pet godina poslije obje države, danas bliski partneri u EU i NATO, žele obljetnicu obilježiti velikim skupom u Berlinu, Njemačko-poljskim forumom. Već prije toga oglasili su se parlamenti. Poljski Senat, gornji dom parlamenta, ocijenio je u srijedu (10.6.2026.) sporazum kao „temelj novog poretka u Evropi nakon pada Željezne zavjese" i „proboj" u poljsko-njemačkim odnosima.

Istoga je dana i njemački Bundestag raspravljao o temi „Čvrsto prijateljstvo u miru i slobodi –5 godina novog početka u njemačko-poljskim odnosima". „Nijemci su danas zahvalni što je Poljska tada pružila ruku ugovorom o dobrosusjedstvu i prihvatila ruku koju smo joj ponudili", rekao je zastupnik CDU-a Knut Abraham, od svibnja 2025. koordinator za njemačko-poljsku društvenu i prekograničnu suradnju.

Neprijateljstvo i nepovjerenje

Nakon Drugog svjetskog rata odnose Poljaka i Nijemaca obilježavali su neprijateljstvo i nepovjerenje. U središtu sukoba s Njemačkom bila je rasprava o priznanju granice na Odri i Nisi, koju je propaganda komunističkog režima u Poljskoj dodatno poticala već i zbog golemog područja na istoku Poljske koje je pripojeno SSSR-u. Istočna politika Willyja Brandta donijela je normalizaciju 1970-ih, ali nije donijela pravi proboj u odnosima dvaju naroda.

Novi početak omogućili su tek demokratske promjene u Poljskoj 1989. i ponovno ujedinjenje Njemačke 1990. Konačna potvrda zapadne granice Poljske 14. studenoga 1990. i potom potpisani sporazum o prijateljstvu stvorili su temelj za partnerstvo.

„Tim smo ugovorom zaključili prošlost i postavili temelj za buduću suradnju", izjavio je za DW Marek Krzakala, zastupnik u Poljskoj vladajuće Građanske koalicije (KO). Bez njemačke potpore ulazak Poljske u EU (2004.) i NATO (1999.) bio bi znatno teži, dodao je predsjednik poljsko-njemačke parlamentarne skupine.

Partnerstvo s Njemačkom

Prvi nekomunistički poljski ministar vanjskih poslova Krzysztof Skubiszewski proglasio je nakon stupanja na dužnost 1989. ciljem svoje politike težiti zajedničkim interesima s Njemačkom. Započeo je dugotrajan i zahtjevan proces izgradnje guste mreže odnosa –ako to naziva njemački povjerenik za Poljsku Abraham – politici, gospodarstvu, kulturi i pograničnim područjima.

Popis postignuća je dug. Danas postoje stotine njemačko-poljskih partnerstava između gradova, škola pa sve do sportskih klubova i vatrogasnih društava. Više od tri milijuna njemačkih i poljskih mladih sudjelovalo je u razmjeni. Prošle je godine trgovinska razmjena prvi put premašila 180 milijardi eura pa je Poljska postala peti najvažniji trgovački partner Njemačke, odmah iza Francuske. Njemačka manjina u Poljskoj i poljska zajednica u Njemačkoj dobile su nove mogućnosti razvoja.

Breme prošlosti

No početno oduševljenje Poljaka partnerom zapadno od Odre je vremenom ipak pomućeno sve većom skepsom, a pogled na Njemačku postao je kritičniji. Jer te dvije zemlje su vodile nebrojene ratove i ta teška prošlost je uvijek iznova mutila odnose. Krajem 1990-ih tadašnja predsjednica Saveza njemačkih prognanika Erika Steinbach izazvala je u Poljskoj zabrinutost projektom Centra protiv protjerivanja. Koncept usmjeren na stradanje Nijemaca doživljen je kao relativiziranje njemačke krivnje u Drugom svjetskom ratu.

Poljski desni konzervativci, koji su tradicionalno skeptični prema Njemačkoj, shvatili su kako se u Poljskoj može politički profitirati antinjemačkom retorikom. Jarosław Kaczyński, čija je stranka Pravo i pravda (PiS) vladala zemljom od 2005. do 2015. optuživao je Berlin da želi uspostaviti „Četvrti Reich" i uz pomoć EU dovesti Poljsku „pod njemačku čizmu".

Vlada PiS-a 2022. službeno je otvorila pitanje ratnih reparacija. Poljski gubici zbog njemačke okupacije 1939. procjenjuju se na 6,2 bilijuna zlota (1,4 bilijuna eura).

„Naši su prethodnici pokušavali uvjeriti ljude da je Njemačka naš neprijatelj. No velika većina poljskog društva ne dijeli to mišljenje", smatra Marek Krzakala. „Dobri odnosi s Njemačkom dio su našeg državnog razloga, osobito u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu", dodao je.

Odšteta kao „humanitarna gesta"?

Želja za odštetom nije ograničena samo na desne i krajnje desne krugove. Budući da Berlin smatra pitanje ratnih reparacija završenim sporazumom 4+2 o ujedinjenju Njemačke, ipak se već godinama govori o „pragmatičnom rješenju" za još žive žrtve rata. Procjenjuje se da ih je oko 50.000 i njihov se broj svake godine smanjuje.

Njemački prijedlog da se toj skupini osigura oko 200 milijuna eura poljska je strana u ljeto 2024. odbila kao „nedostatan". Nova ponuda iz Berlina mogla bi se razmotriti najranije u proračunu za 2027. Poljski premijer Donald Tusk, koji je po tom pitanju pod unutarnjopolitičkim pritiskom, nedavno je izjavio da njemačkoj strani daje „još malo vremena".

Sve važnije vojno partnerstvo

Nakon ruskog napada na Ukrajinu u februaru 2022. sigurnosna pitanja došla su u središte njemačko-poljskih odnosa. Njemačka vojska pomogla je Poljskoj sustavima Patriot i borbenim zrakoplovima Eurofighter u zaštiti zračnog prostora na istočnom krilu NATO. Vojna suradnja trebala bi se dodatno produbiti njemačko-poljskim vojnim sporazumom. Datum potpisivanja, 17. juna, nije slučajan.

Poljski diplomat Janusz Reiter podsjetio je još prije godinu dana političare u Berlinu da je istočna granica Poljske ujedno i prva linija obrane Njemačke te je pozvao Berlin da aktivno sudjeluje u njenom osiguravanju. Kao najveći izazov vidi integraciju Ukrajine. Suradnja Poljske, Njemačke i Ukrajine, uz njihov vojni i gospodarski potencijal, bila bi „povijesna senzacija".

„Vremenski prozor je otvoren", kaže Reiter, „ali bojim se da bi se ta povijesna prilika uskoro mogla zatvoriti." U vrijeme potpisivanja njemačko-poljskog sporazuma o prijateljstvu on je bio veleposlanik Poljske u Bonnu.