Bundeswehr: psihički problemi njemačkih veterana

„U misiji jednostavno funkcioniraš, tu nema prostora za emocije", kaže Bernhard Drescher. Ovaj 65-godišnjak bio je u Bundeswehru od 1990. do 2014. te je više puta sudjelovao u inozemnim misijama u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. „Tamo nemaš puno vremena za razmišljanje. Ali onda, godinama kasnije, dobio sam napade panike."

Time je za njega započelo teško razdoblje: liječnici u Bundeswehru govorili su mu da je zdrav. „U jednom trenutku me psihijatar pitao kako sam tada sam se rasplakao i uopće nisam znao zašto." Bilo je to 2008. godine. Za Dreschera je započelo dugo razdoblje terapije unutar i izvan Bundeswehra, ambulantno i uz bolničke boravke u klinikama.

„Često pravi administrativni rat"

Umirovljeni potpukovnik je od izlaska iz Bundeswehra 2014. aktivan u veteranskoj udruzi Bund Deutscher EinsatzVeteranen, gdje skrbi o bivšim vojnicima kojima se dogodila slična stvar kao i njemu. „Kada se kod bivših vojnika traumatska iskustva ponovno aktiviraju, a više nisu u Bundeswehru, često je teško dobiti odgovarajuću pomoć." To je posebno problematično za vojnike s ugovorom na određeno vrijeme, napominje on.

Iako postoji mogućnost ponovnog primanja u službu kako bi mogli koristiti programe pomoći Bundeswehra, put do toga je složen i zna biti dugotrajan. „To je često pravi administrativni rat koji ljudi moraju dodatno voditi", kaže Drescher. 

„Pitaju vas o problemima iz djetinjstva"

To potvrđuje i Dunja Neukam. Ona je kao vojnikinja s ograničenim ugovorom od 1994. služila u Bundeswehru, najprije u sanitetskoj službi, a kasnije i kod vojnog psihologa. Više je puta tijekom aktivne službe bila raspoređena u misije u Afganistanu. 

Danas se i ona volonterski brine o veteranima. Od svojih suboraca zna koliko može biti komplicirano ponovno se vratiti u službu Bundeswehra: „Tada se dovodi u pitanje je li to što ih muči zaista posljedica misije i pita vas se jeste li možda imali neke probleme u djetinjstvu koji bi mogli biti uzrok."

Vojnici se često bore za priznavanje i odštetu. Jedno istraživanje javnog medijskog servisa NDR-a iz prošle godine pokazuje da se 30 posto svih zahtjeva za priznavanje problema nastalih u vojnoj službi zbog psihičkih oboljenja, poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), odbija.

Problem s ulogom vojnika

Bundeswehr je značajno napredovao kada je riječ o psihičkim bolestima svojih vojnika, slažu se Bernhard Drescher i Dunja Neukam. Ipak, problem ostaje ponašanje mnogih vojnika i zapovjednika: „Slika uloge vojnika, a osobito časnika, vrlo je kruta i obilježena snagom", objašnjava Drescher. „Moraš stajati na čelu postrojbe, uvijek davati primjer i imati spremno neko rješenje." U takvu sliku ne uklapa se biti psihički bolestan, napominje.

Neukam dodaje: „Možeš se prije misije izvrsno obučiti, razraditi bezbroj mogućih scenarija ili svejedno se može dogoditi da se suočiš sa situacijama za koje se jednostavno nije moguće pripremiti."

Dan veterana treba donijeti veću pozornost

U posljednjih nekoliko godina veterani i njihove sudbine sve su više u fokusu javnosti. Godine 2018. tadašnja ministrica obrane Ursula von der Leyen prvi je put definirala tko se u Njemačkoj smatra veteranom. Njemačka ima prilično široku definiciju: svatko tko je ikada služio uključujući i bivše ročnike ubraja se u veterane. Time Njemačka, prema procjenama Bundeswehra, ima oko deset milijuna veterana. 

Od prošle godine u Njemačkoj se 15. lipnja obilježava Dan veterana. On bi trebao pružiti društveno priznanje onima koji su bili u misijama za Njemačku. Bundestag je 2024. godine uveo ovaj dan glasovima vladajuće semafor-koalicije i uz podršku Kluba zastupnika Unije CDU/CSU.

To je dobro priznanje za vojnike, smatra Bernhard Drescher. Ipak, zasad većinu događanja još uvijek organiziraju same udruge. Njegov je cilj da ubuduće gradovi, savezne pokrajine i savezne vlasti preuzmu organizaciju i pozovu udruge na te priredbe. „Ne može biti da trajno moramo sami planirati svoje manifestacije. To onda baš i nije željeno priznanje."

Želja za boljim informiranjem o rizicima

Bundeswehr u idućim godinama planira značajno rasti te već dulje intenzivno regrutira novo osoblje. „Posljednjih godina snažno se isticala mogućnost obrazovanja", kaže Drescher. „Naravno, teško je oglašavati se s temama smrti i ranjavanja, ali ljudima se mora reći: jednog dana biste mogli biti vojnici koji s blatnim čizmama i oružjem u rukama, kao dio parlamentarne vojske, stoje na stranom tlu braneći naše vrijednosti."

Ako Bundeswehr želi dugoročno privući kadar, mora otvoreno govoriti i o rizicima profesije, smatra on. To je za Dreschera dio obveze skrbi prema vojnicima.

Nakon svojih iskustava s inozemnim misijama i traumatiziranim vojnicima, Dunja Neukam u smjeru politici uputila je i jednu želju: „Kada se donosi odluka o sljedećoj inozemnoj misiji, željela bih da političari zaista dobro razmisle može li se tom misijom dugoročno nešto postići, imamo li uopće sredstva i osoblje za to – možemo li nakon toga adekvatno zbrinuti naše ljude?"