Kad moreuz postane oružje

Vinjete za prolaz kroz Malajski moreuz: To bi bio unosan posao. „Kad bismo prihod od vinjeta stvarno podijelili na tri dijela između Indonezije, Malezije i Singapura, to bi moglo narasti do poprilične svote“, rekao je indonezijski ministar financija Purbaya Yudhi Sadewa krajem aprila.

Očito nije bio sasvim ozbiljan, a nekoliko dana kasnije indonezijski ministar vanjskih poslova Sugiono izjavio je da njegova zemlja poštuje slobodu plovidbe i da neće naplaćivati ​​nikakve tranzitne pristojbe za Malajski moreuz.

No, ideja da bi se brodski promet mogao zloupotrijebiti kao geopolitički alat, ne samo u Hormuškom već i u drugim moreuzima, već je postojala.

"Zatvaranje Hormuškog moreuza prisililo je kreatore politika u Aziji da razmotre sigurnost drugih pomorskih uskih grla", napisala je novinska agencija Reuters.

U regiji se to posebno odnosi na Malajski moreuz. Kroz njega prolazi najvažnija trgovačka ruta između Istočne Azije, Bliskog istoka i Europe. Oko 22 posto globalne pomorske trgovine prolazi kroz moreuz između Indonezije, Malezije i Singapura.

Prijetnja geopolitičkog utjecaja

Pri tome odavno više nije riječ o pirateriji ili regionalnim konfliktima. Već u novembru prošle godine, think tank Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) ukazao je na ovu novu prijetnju.

Čak su i nedržavni akteri sada sposobni značajno poremetiti globalne trgovinske tokove. Ovaj think tank navodi napade šijitske milicije Hutija u Crvenom moru kao primjer. Mnoge brodarske tvrtke sada izbjegavaju rutu kroz Suecki kanal i odlučuju se za dužu rutu oko Rta dobre nade – sa znatnim posljedicama za lance opskrbe i cijene.  

Nikolaus Scholik, politolog, bivši pukovnik u austrijskim oružanim snagama i viši savjetnik u Austrijskom institutu za europsku i sigurnosnu politiku (AIES), ovo vidi kao temeljnu promjenu u geopolitičkoj dinamici moći. „Danas svjedočimo posljedicama razvoja u kojem pojedine države vjeruju da mogu legalno dominirati strateški važnim moreuzima", rekao je Scholik za DW. On smatra da je posebno opasno što moreuzi poput Hormuškog, Malajskog ili čak Tajvanskog moreuza postaju poluge geopolitičkog utjecaja.

Christian Wirth iz Azijske istraživačke skupine pri Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove (SWP) dijeli ovo mišljenje. „Je li neki moreuz posebno ranjiv ovisi u biti o tri faktora: obsegu prometa, mogućim alternativnim rutama i političkoj situaciji u regiji“, rekao je Wirth za DW. Što je ruta važnija i što ju je teže zaobići, to je veći njezin strateški značaj, kaže on.

"Povratak geografije"

Iako se Hormuški moreuz, kroz koji se mora transportirati značajan dio globalnog izvoza nafte i plina, trenutno čini posebno ranjivim, Scholik tvrdi da se ne treba usredotočiti isključivo na Perzijski zaljev. "Tajvanski moreuz bi bio u takvom scenariju još značajniji od Hormuškog", kaže on, misleći na potencijalne sukobe između Kine i Tajvana. Veliki dio azijske trgovine, kaže on, teče kroz njega, baš kao i kroz Malajski moreuz.

Trenutno, političari širom svijeta doživljava "povratak geografije", piše Međunarodni institut za strateške studije (IISS). Moreuzi poput Hormuškog, Bab al-Mandabskog i Tajvanskog odavno su postali više od pukih geografskih prijelaza, navodi IISS. Oni, navodi se dalje, sve više postaju strateške poluge geopolitičke moći. Ova bliska globalna međusobna povezanost, posebno, stvara nove ovisnosti - a time i nova sredstva za vršenje pritiska, piše IISS.

Pri tome je međunarodno pravo jasno. „Načelo tranzita primjenjuje se na moreuze od međunarodnog značaja“, kaže Wirth. „To znači da brodovi, čak i ratni brodovi, mogu nesmetano i u svojim normalnim načinima rada prolaziti kroz moreuze koji važe kao međunarodne vode", kaže Wirth.

Stoga bi blokiranje međunarodnog moreuza bilo ozbiljno kršenje međunarodnog prava, nastavlja Wirth. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora jamčiti miran prolaz čak i ratnih brodova kroz obalne vode definirane kao suvereni teritorij susjednih država. 

Plaćanje pristojbi, kaže Scholik, tamo uglavnom nije dopušteno. Situacija je drugačija samo u slučaju umjetnih plovnih puteva poput Sueskog ili Panamskog kanala.

Krhko pomorsko pravo

Scholik također ističe da međunarodno pomorsko pravo jasno jamči slobodan prolaz. Međutim, pravi problem je politička stvarnost: "Međunarodno pravo funkcionira samo ako su uključene države spremne pridržavati ga se", kaže on. Kao primjer navodi Južno kinesko more, gdje je Kina ignorirala međunarodnu arbitražnu presudu u korist Filipina.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju na precjenjivanje tradicionalne vojne moći. „Više vam nije potrebna ni velika flota da biste značajno poremetili moreuz“, kaže Scholik. Iran je pokazao da može izvršiti znatan pritisak malim gliserima, raketama ili asimetričnim oružjem. IISS izražava slično mišljenje: „Čak i relativno skromne države i nedržavni akteri posjeduju sposobnosti koje mogu spriječiti pristup moru.“

Wirth, međutim, ističe da potpuna blokada moreuza također nosi ogromne rizike za državu koja ga blokira. Ekonomska šteta, kaže, obično utječe na samu državu koja blokira. Kina bi, posebno, bila masovno pogođena u slučaju eskalacije u Tajvanskom moreuzu ili u Malaki.

Pomorska uska grla

Ipak, stručnjaci su saglasni da ranjivost globaliziranog gospodarstva raste. Scholik ukazuje na načelo "just-in-time" modernih lanaca opskrbe. Tvrtke gotovo više ne održavaju zalihe. Čak i kratki poremećaji stoga mogu izazvati globalnu ekonomsku štetu. CSIS stoga tvrdi da Hormuški moreuz nije izoliran slučaj, već simptom: Moderno globalno gospodarstvo ovisi o nekoliko pomorskih uskih grla, čiji poremećaj može imati globalne posljedice.

Upravo zato rasprava oko Malake ima posljedice daleko izvan jugoistočne Azije. Žestoka reakcija Singapura, Malezije i Indonezije na ideju potencijalnih tranzitnih naknada u konačnici je pokazala koliko je veliko postalo iskušenje korištenja geografske kontrole kao političkog ili ekonomskog alata i koliko bi svako dovođenje u pitanje slobode plovidbe sada bilo opasno za globalno gospodarstvo.