Kelnski list: "Večeras smo opet Jugosloveni!"

„Jugoslavija je nestala... Mnogim ljudima su u glavi još uvijek prisutne strašne slike ratova u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Posebno su nacionalistički prvaci i vođe, koji su preuzeli riječ, tada kao i danas, lako dospijevali u medije. Zbivanja iz ratnih godina zaklanjaju vrijeme prije toga kao tamni oblak", piše njemački list Kölner Stadt-Anzeiger.

Ali, dodaje autor teksta Thorsten Breitkopf, za mnoge ljude s Balkana Jugoslavija je "više od zbira malih, međusobno suprotstavljenih državica". To je sjećanje na zemlju koja je, zahvaljujući nesvrstanosti, imala najpoželjniji pasoš na svijetu. "Istočni Nijemci su mogli da doguraju najviše do Balatona (jezero u Mađarskoj, najveće u srednjoj Evropi), Zapadni Nijemci su mogli na Zapad. Nesvrstani „Jugosi" mogli su putovati svuda. Jugosloveni su za Zapad pravili dobre automobile, poput VW Caddyja, i bili popularna destinacija za odmor – sunčana i jeftina", piše kelnski list i s pogledom na stvarnost konstatuje: "Na Balkanu ima vatrenih nacionalista. Ali ima i onih koji žale za svojom mladošću u velikoj, ujedinjenoj Jugoslaviji."

Melodija tuge: Večeras smo opet Jugoslaveni!

Autor teksta potom ocjenjuje kako "melodiju te tuge ne simbolizira niko bolje od Bijelog dugmeta" i opisuje koncert Bijelog dugmeta u dvorani Mitsubishi-Electric-Halle u Düsseldorfu u subotu, 29. novembra 2025. (op. red.: na taj dan se obilježavao najveći praznik u SFRJ - Dan Republike), koji je „vratio 4.000 uglavnom balkanskih fanova u mješavinu nostalgije, sjećanja na „dobra stara vremena" i prvu ljubav pod suncem Jugoslavije.

Goran Bregović, vođa grupe osnovane 1974, otjelovljuje ujedinjenu Jugoslaviju kao malo ko, piše dalje Kölner Stadt-Anzeiger. Otac mu je Hrvat, majka Srpkinja, supruga Bošnjakinja – a on se do danas izjašnjava kao Jugoslaven. List pojašnjava i kako je Bijelo dugme, kao najpopularniji bend socijalističke države, 70-ih i 80-ih punilo stadione. Mediji su to nazivali „dugmemanija".

Ali, dok su njegovi preci – Srbi, Hrvati i Bošnjaci – pucali jedni na druge, on je živio na sigurnom - u Parizu. Stanovnici njegovog rodnog Sarajeva, koje je bilo u opsadi, to su mu zamjerili. „Da li bi zaista bilo smislenije svakodnevno stajati u redu za vodu i drhtati pod kišom granata, umjesto pokušavati izraziti osjećanja kroz muziku? Ja sam muzičar", rekao je Bregović u jednom intervjuu.

Jugoslavija živi

Nakon ratova, bend se ponovo ujedinio održavajući „jubilejske" koncerte, koji su često kritički komentirani. „Bregović je kurvin sin", pisao je nedjeljnik Slobodna Bosna, „ali on je naš kurvin sin." To je kompliment na balkanski način. Na koncert  2005. u Sarajevo (BiH) došlo je 65.000 ljudi, u Zagreb (Hrvatska) 70.000. Završni koncert na „Hipodromu" u Beogradu (Srbija) gledalo je 250.000 ljudi.

Sound Bijelog dugmeta ostao je "glasan, melanholičan i pomalo sladunjav". Ako brojne posjetioce, koji sve pjesme pjevaju napamet, pitate o čemu one govore, odgovori su: „o ljubavnoj boli", „napušteni muškarac tuguje za svojom dragom", „ljubomori" (Hajdemo u planine) ili „o neostvarenoj ljubavi", piše njemački novinar i zaključuje:

„Za 4000 ljudi u dvorani u četvrti Düsseldorfa Oberbilku najvažnija je ljubav prema njihovoj domovini. Ne prema Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. 'Večeras smo opet Jugosloveni', kaže posjetilac Edin Karović, vidno ganut nizom himni o slomljenom srcu. Jugoslavija živi! Svuda tamo gdje Bijelo dugme puni dvorane", zaključuje se u tekstu, koji je objavio Kölner Stadt-Anzeiger.