Neizvjesan rasplet naftne krize između Hrvatske i Srbije

Peripetije oko hrvatskog naftovoda Janaf posljednjih dana nije bilo tako lako razabrati ni upućenijim pojedincima, sudeći prema brojnim i uveliko proturječnim reakcijama u javnom prostoru. Odvijale su se, naime — i još uvijek se odvijaju — u trokutu s rusko-srpskom kompanijom Naftna industrija Srbije (NIS) i mađarskom naftnom kompanijom MOL Group.

Janaf posluje s oboma, tj. predstavlja im ključnu dobavnu infrastrukturu za sirovu naftu, a one njemu pak donose glavni prihod. No iznad oba ta Janafova strateška partnera nadvio se bauk američkih i evropsko-unijskihsankcija protiv trgovanja s Rusijom.

Tačnije, u slučaju NIS-a, većinsko rusko vlasništvo pokazalo se neprihvatljivim za Sjedinjene Države, i to specifično što se tiče 44,85 posto udjela koji drži firma Gazprom Neft. Posrijedi je podružnica Gazproma koji pritom izravno posjeduje 11,3 posto NIS-a, međutim taj segment Americi iz nekog razloga nije sporan — zasad.

Budući da Srbija energetski ovisi o NIS-u, prinuđena je iznaći rješenje za novu vlasničku strukturu prije nego što potroši zalihe goriva. Janaf mu ga je nedavno prestao isporučivati zbog aktiviranja sankcija, a onda je baš ta hrvatska firma ponuđena za novog suvlasnika NIS-a.

Nerealna ideja o preuzimanju NIS-a od strane Janafa

Bar je tako sugerirao hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar, mada je sama ideja ubrzo iščezla iz diskusije o sudbini NIS-a. Druga, nešto realnija, tiče se MOL-a koji također figurira kao potencijalni kupac dionica u vlasništvu Gazprom Nefta.

Pritom je MOL dospio u svojevrsan sukob s Janafom, optužujući ga da nije dovoljno kapacitiran za punu opskrbu mađarske kompanije, što je kategorički demantirano iz RH. No to je MOL-u trebalo kao alibi pred sankcijama koje mu prijete kao i NIS-u, a zbog paralelne kupovine ruske nafte, pa Mađarska tako kreira opravdanje za nastavak te prakse.

„Srbija nema alternativu za nabavku sirove nafte, dok Mađari ne žele odustati od toga dijela jeftinije sirovine. No kad je riječ o vlasništvu nad NIS-om, zaista mi nije jasno kako to da Gazprom već nije uzeo sporni dio pod svoje, s obzirom na to da on nije pod sankcijama“, rekao nam je Zdeslav Matić, neovisni energetski konsultant te bivši pomoćnik ministra gospodarstva i energetike RH. Dodao je kako smatra da je mogućnost Janafovog preuzimanja NIS-a izrazito nerealna, jer ne samo što to ne bi bilo prihvatljivo ni Srbiji ni Rusiji, nego Hrvatska više ne posjeduje kadar za samostalno vođenje velike naftne kompanije.

Kome je potrebno malo dodatne drame u Srbiji?

„Općenito, vjerujem da nikakva međusobna preuzimanja između Hrvatske i Srbije“, nastavlja on, „nisu pametna ideja sve dok odnosi između dviju država nisu dobri. Mnogo realnije je to da, ako Gazprom ne preuzme sve, Rusija odobri preuzimanje Srbiji, pod uvjetima koje će oni dogovoriti. A ne Hrvatskoj, pa ni Mađarskoj, jer nema razloga da sebi kompliciraju život s nekom trećom stranom. Rusiji ne odgovara da Srbija zapadne u krizu, pogotovo ne njenom krivicom, jer zna da će onda doći kraj njihovom prijateljstvu. I sve to izgleda dosta jednostavno, ali čini se da je nekome trebalo malo dodatne drame u Srbiji.“

Matić stoga prognozira da će se situacija rasplesti u pravcu koji je naznačio, a srpska vlast na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem tad bi se mogla predstaviti domaćoj javnosti kao — spasitelj.

Davor Štern, nekadašnji ministar gospodarstva RH i menadžer u naftno-plinskom biznisu, s druge strane, uvjeren je da Gazpromu ipak ne bi prošao manevar preuzimanja vlasništva njegove podružnice. „Neki su Rusi i prije pokušavali nešto slično“, kaže on, „pa im nije prošlo, naročito zato što se ovdje ne radi o međunarodnoj politici sankcija iz jednog središta, što donosi puno nelogičnosti.“

Najveću štetu u konačnici trpi — Evropa

„Nekad je jedna Južnoafrička Republika zbog aparthejda bila pod sankcijama UN-a, i to je funkcioniralo vrlo precizno i efikasno. Danas, međutim, Amerikanci imaju jedne sankcije, Evropa druge, neko treći treće. Britanci su upravo pokrenuli svoje sankcije za Rosneft i Lukoil, po meni iznenađujuće. Ali s takvom neudruženom politikom sankcija stalno imate neke neočekivanosti. Mađari i Slovaci pokušavaju ih zaobići, tvrde da se ne mogu snabdijevati drukčije, ako odbace rusku naftu. A za NIS i Gazprom mislim da bi ih stigle američke sekundarne sankcije, ako bi ih pokušali izigrati“, mišljenja je Štern.

„Također, u pokušaju preuzimanja bi i Srbija imala problema, jer nema platni promet s Rusijom da bi otkupila dionice. No tu se pojavljuju Mađari kao mogućnost, koji i dalje drže pravo poslovanja s Rusima, a žele se širiti u regiji“, rekao je Davor Štern za DW.

Zaključno, napomenuo je da treba uočiti kako loša politika sankcija i manjak diplomatskih rješenja definitivno najviše štete Evropi — možda i više nego Rusiji. Ona se snalazi s Kinom i Indijom koje trljaju ruke, prema njegovom mišljenju, zbog povoljne trgovine, dok ovaj kontinent pati usljed vlastite političke i ekonomske neuravnoteženosti.