Povećan minimalac u Njemačkoj - Ko plaća cijenu?

„Povećanje minimalne satnice nije do kraja promišljeno", smatra Jan Apeltrat. On vodi jedan restoran i dva kafića u Majncu i zapošljava 15 stalno zaposlenih radnika i 60 radnika na takozvanim mini-poslovima.

„Nama nedostaju stručni radnici, a ne ispomoć. Ako sada ispomoć moram da plaćam 13,90 eura po satu, onda i svi ostali moraju proporcionalno više da zarađuju – a to sebi ne mogu da priuštim."

Problem je, kaže, i sve manja razlika u platama. To može da dovede do toga da stalno zaposleni kuhar, koji radi 40 sati sedmično, na kraju ima manju neto zaradu od nekvalifikovane ispomoći, objašnjava Apeltrat: „To ne može biti ispravno."

On polazi od toga da će morati da podigne cijene – piće i jelo u restoranu bit će skuplji. Ipak, ostaje optimista i ima velike planove: ove godine želi da otvori još jedan ugostiteljski objekat u Majncu.

Podizanje cijena nije rješenje

Za mesara Valtera Adama kod Landaua jasno je da svojim mušterijama ne može da nametne veće cijene. Vidi da ljudi imaju manje novca u novčaniku i da se sve rjeđe kupuje skuplje meso.

Njegova porodica posjeduje mesaru u selu i sama kolje stoku. Kad poraste minimalna satnica, morat će da poveća plate i stalno zaposlenima. Kako da nadoknadi to povećanje troškova, ne zna, a za 2026. računa s manjim profitom.

Ipak, Valter Adam je optimista: „Kroz krize posljednjih godina – koronu i visoke cijene energije – ipak smo prošli  relativno dobro."

 

Proizvođač povrća Martin Štajg iz Falačke obrađuje 50 hektara zemlje, na kojima, između ostalog, uzgaja karfiol, salatu i komorač. Zapošljava deset stranih sezonskih radnika, koji uglavnom dolaze samo na nekoliko mjeseci. Njima mora da isplaćuje minimalnu satnicu, što za njegov porodični posao znači dodatne troškove od oko 20.000 eura godišnje, kaže Štajg.

Veći troškovi proizvodnje dovest će do viših cijena za potrošače. Profit je već sada mali, a ekonomska situacija mnogih poljoprivrednika teška: „Jedno gazdinstvo za drugim odustaje."

Mladi luk iz Senegala

Pored birokratije i visokih troškova proizvodnje, viša minimalna satnica dodatno opterećuje domaće proizvođače i pogoršava njihov nepovoljan položaj u odnosu na strane konkurente, kaže portparol zadruge koja okuplja 90 gazdinstava i godišnje proizvede više od 200.000 tona voća i povrća.

Protivrječnost je u tome što politika, s jedne strane, zahtijeva kratke lance snabdijevanja i svježe namirnice, a s druge strane domaću proizvodnju čini skupljom, navodi portparol zadruge. Posljedica je to da se mladi luk za evropsko tržište danas sve rjeđe uzgaja u Njemačkoj, a sve češće u zemljama poput Senegala.

 

Četiri miliona zaposlenih profitira od povećanja

Zaposleni u Njemačkoj, koji primaju minimalnu satnicu, od 1. januara 2026. dobijaju 13,90 eura bruto po satu – 1,10 eura više nego prošle godine. Zakonski minimalac od sada važi i za radnike sa mini-zaposlenjem.

Ovo povećanje minimalne satnice odnosi se na oko četiri miliona radnika u Njemačkoj – odnosno deset posto svih zaposlenih, kaže ekonomista i sociolog rada Štefan Zel sa Visoke škole u Koblencu.

U Njemačkoj, u kojoj radi izuzetno veliki broj ljudi u takozvanom sektoru niskih plata – poput ugostiteljstva, trgovine na malo, poljoprivrede, kao i logistike i skladištenja – mnoga preduzeća su poslije godina stagnacije i recesije oslabljena. Uz to se stvara i pritisak za povećanje drugih plata: kvalifikovani radnici poput kuhara, pekara ili poslastičara automatski zahtijevaju veće zarade kako bi se sačuvala razlika u odnosu na minimalnu platu. Međutim, mnoga preduzeća te zahtjeve mogu da ispune samo u ograničenoj mjeri.

Širenje panike?

Posljedica bi moglo da bude masovno ukidanje radnih mjesta, prognozira veoma konzervativni ekonomski institut ifo. Prema aktuelnoj anketi, više od svakog petog pogođenog preduzeća planira da smanji broj zaposlenih. Mnogi zbog prilagođavanja plata očekuju manju dobit i navode da će obustaviti investicije. Minimalna zarada raste znatno brže od plata po kolektivnim ugovorima i šteti preduzećima „u fazi ekonomske slabosti", saopštava institut ifo.

Njemački savez sindikata (DGB) kritikuje ove „previše mračne prognoze". Još prilikom uvođenja minimalne zarade 2015. predviđan je gubitak stotina hiljada radnih mjesta – što se nije dogodilo. Naprotiv, u sektoru minimalca čak su otvorena nova radna mjesta. Ukidanje radnih mjesta kao prva reakcija nije rješenje, poručuje DGB, već bi pogođena preduzeća trebala kritički da preispitaju svoj poslovni model.

Ni njemačka vlada, po svemu sudeći, ne očekuje negativne posljedice poput rasta nezaposlenosti.

Mnogo veći problem – deindustrijalizacija

Da li će pogođena preduzeća zaista u većoj mjeri ukidati radna mjesta, teško je predvidjeti, kaže ekonomista Zel. Ipak, on polazi od toga da će cijene u mnogim oblastima rasti. To je za mnoga preduzeća ekonomska nužnost. Da li je to direktno povezano s minimalcem, tek treba da se vidi.

Mnogo veći problem je aktuelna deindustrijalizacija Njemačke. Samo u posljednje dvije godine u industriji je ukinuto 230.000 radnih mjesta. To slabi ukupnu kupovnu moć i dodatno opterećuje i druge grane u kojima se isplaćuju niže plate, poput ugostiteljstva, trgovine i zanatstva.