Pregovori s SAD-om: čemu se Teheran može nadati?

Kako javlja iranska novinska agencija SNN a prenose svjetski mediji, u Omanu su započeli pregovori između Irana i SAD-a. U razgovorima sudjeluju iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči i posrednici američkog predsjednika Donalda Trumpa, Steve Witkoff i Jared Kushner, inače predsjednikov zet.

U središtu razgovora mogao bi se naći paket prijedloga koji je prethodno razrađen u Rusiji, izvijestile su 4. februara/veljače iranski dnevnici Jamaran i Entekhab, pozivajući se na Russia Today. Prema tim navodima, ti bi prijedlozi mogli biti prihvatljivi i za Iran i za Sjedinjene Američke Države.

„Ta izvješća zasad nisu potvrđena iz iranskih izvora i u pojedinim se detaljima mogu razlikovati od stvarnih prijedloga. No iz iranske perspektive ona se u načelu čine prihvatljivima i čini se da su usklađena tijekom posjeta Laridžanija Moskvi”, rekao je Hamidreza Azizi, stručnjak za iransku vanjsku i sigurnosnu politiku i gostujući znanstvenik pri Zakladi za znanost i politiku (SWP) u Berlinu, u razgovoru za DW.

„Win-win-win” igra za Moskvu?

Azizi je pritom podsjetio na putovanje predsjednika iranskog Nacionalnog vijeća za sigurnost, Alija Laridžanija, koji se 30. januara/siječnja 2026. sastao s Vladimirom Putinom u Kremlju, posjet koji prije toga nije bio najavljen.

Rusija, kao i druge države regije, želi spriječiti rat koji bi destabilizirao regiju te je uvijek naglašavala da Iran ne smije posjedovati nuklearno oružje, jer to ne bi bilo u njezinu interesu, rekao je Azizi.

„Istodobno Moskva trenutačnu situaciju doživljava kao osobito povoljan trenutak koji obećava trostruku dobit: prvo, oslabljen Iran bio bi snažnije vezan uz Rusiju; drugo, Moskva bi politički izašla u susret američkom predsjedniku Trumpu i pomogla mu da postigne dogovor; i treće, Kremlj pokušava dodatno marginalizirati utjecaj Europe, ne samo kada je u pitanju Iran nego i cijeli Bliski istok, te europske aktere prikazati politički beznačajnima.”

Rusija je, među ostalim, navodno predložila da državni ruski koncern Rosatom nadzire i kontrolira ograničeno obogaćivanje urana za civilne reaktore u Iranu. Cilj bi bio osigurati da obogaćivanje strogo ostane unutar dogovorenih granica.

Središnje pitanje u pregovorima vjerojatno će biti sudbina, prema procjenama, oko 400 kilograma visoko obogaćenog urana (60 posto), koji se od američkih napada na iranska nuklearna postrojenja u junu/lipnju nalazi u središtu prijepora.

U Teheranu je novinar Hadi Mohamadi, koji godinama izvještava o nuklearnom programu i ima pristup internim izvorima, na svom profilu na platformi X napisao: „Uran obogaćen do 60 posto proizveden je kao pregovaračka poluga za ukidanje sankcija. Taj bi se materijal mogao razrijediti.” Nije poznato bi li Rusija u tome trebala sudjelovati.

„Više se ne radi o nuklearnom programu”

Prema Wall Street Journalu, razgovori bi – ako ne propadnu – mogli biti podijeljeni u dva pregovaračka kolosijeka: jedan bi se bavio iranskim nuklearnim programom, a drugi širim skupom tema, uključujući zahtjeve SAD-a za ograničavanje iranskog raketnog programa.

„Po mom mišljenju, središnja točka spora između Irana i SAD-a nalazi se u iranskom raketnom programu, a više ne u nuklearnom programu”, kaže Azizi. Iran prijeti Izraelu uništenjem, ali istodobno inzistira na tome da se ne želi odreći svoje obrambene sposobnosti.

Prema iranskim medijima, Kremlj je navodno predložio da se predvide jamstva kako se iranski raketni program ne bi koristio za napade protiv Izraela ili SAD-a.

Ruski predsjednik Vladimir Putin sredinom januara/siječnja je čak najavio da je spreman posredovati između Irana i Izraela. Prema Aziziju, Putin pokušava iznova definirati i oživjeti ruski utjecaj na Bliskom istoku, koji je djelomično oslabljen ratom u Ukrajini.

Ostaje ključno otvoreno pitanje bi li jamstvo za sigurnost Izraela moglo biti prihvatljivo.

Sporazum iz puke nužnosti

Neposredno prije početka pregovora američki državni tajnik Marco Rubio je vršo pritisak na Teheran da učini ustupke. Kako bi razgovori doista doveli do „smislenog rezultata”, moralo bi se, među ostalim, obratiti pozornost na doseg balističkih projektila, potporu terorističkim organizacijama, nuklearni program i odnos prema vlastitom stanovništvu, rekao je 4. februara/veljače.

„Predsjednik Trump je obećao iranskim prosvjednicima pomoć. Nije učinio ništa”, izjavio je Fawaz Gerges, stručnjak za Bliski istok i profesor međunarodnih odnosa na London School of Economics, za DW. „Sada su se ciljevi promijenili.”

Sada se radi još samo o nuklearnom oružju i balističkim projektilima te o okončanju iranske potpore regionalnim saveznicima i posrednicima. „Dakle, riječ je o geopolitici”, sažima Gerges.

Nakon izbijanja posljednjeg vala prosvjeda u Iranu krajem decembra/prosinca, američki predsjednik Donald Trump prosvjednicima je dao naslutiti potporu. Pomoć je na putu, napisao je na Truth Socialu. No tijekom vikenda izrazio je uvjerenje da se s iranskim vodstvom može postići dogovor.

„Skeptičan sam u pogledu izgleda za uspjeh, trajnosti i stvarnog učinka mogućeg sporazuma u aktualnoj fazi”, kaže Hamidreza Azizi kao stručnjak za iransku vanjsku i sigurnosnu politiku. „Iran teži sporazumu iz puke nužnosti kako bi kratkoročno izbjegao rat. Najviši prioritet imaju sigurnosna pitanja i očuvanje režima. Krajnji je cilj sporazum koji isključuje vojnu opciju ili prijetnju takvom opcijom.” I zaključuje: temeljnih promjena u iranskoj vanjskoj politici pod vjerskim vođom ajatolahom Hameneijem neće biti.

Rascjepi između SAD-a i Irana toliko su duboki da je vojna eskalacija moguća u svakom trenutku. SAD su posljednjih tjedana u regiju premjestile nosače zrakoplova, ratne brodove, borbene zrakoplove i postrojbe.