Zašto je podijeljena iranska opozicija?

„Vrijeme je daIran dobije novo rukovodstvo", izjavio je američki predsjednik Donald Tramp 17. januara za portal Politico. Tramp je optužio iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija, da je odgovoran za razaranje zemlje i nasilje neviđenih razmjera.

Najnoviji talas protesta u Iranu brutalno je ugušen; prema svjedočenjima, ubijene su hiljade demonstranata. Poznate ličnosti opozicije, poput dobitnice Nobelove nagrade za mir Narges Mohamadi, nalaze se iza rešetaka. Svaki vid organizovanog otpora — od studentskog pokreta, radnika pa do ženskih organizacija — sistematski je uništavan tokom proteklih godina.

„Spreman sam da preuzmem odgovornost i vodim zemlju kroz fazu političke tranzicije“, poručuje 65-godišnji Reza Pahlavi, sin posljednjeg šaha Irana, u intervjuima. Nakon 47 godina u egzilu, tvrdi da je spreman da se vrati u domovinu.

„Iranski režim je pritisnut uza zid“, rekao je Pahlavi na nedavnoj konferenciji za medije 16. januara u Vašingtonu i naglasio: „Režim je pred slomom. Mislim da bi svijet — posebno demokratski i slobodni svijet koji brani slobodu, ljudska prava i ravnopravnost građana — trebalo sada da djeluje.“

Od 2019. godine demonstranti širom Irana sve češće skandiraju Pahlavijevo ime i traže povratak monarhije. Ipak, ostaje nejasno koliku stvarnu podršku on ima u zemlji.

Pahlavi se ne može osloniti na nezavisne finansijske centre moći u Iranu, posebno na uticajne trgovce teheranskog Bazara sa hiljadama čajdžinica, trgovina na malo i veliko, radnji sa tepisima, začinima, svili, zlatu, koji su prije revolucije 1979. igrali ključnu ulogu. Jer „današnji trgovci Bazara uveliko profitiraju od države“, objašnjava u razgovoru za DW iranski sociolog Hosein Gazijan, koji živi u SAD.

Zbog sankcija, iranska vlada je uspostavila sistem državnih subvencija za devize namijenjene trgovcima. Prihodi od izvoza nafte u američkim dolarima dodjeljuju se određenim trgovcima i firmama po znatno povoljnijem kursu, nego što je onaj na slobodnom tržištu.

Najviše profitiraju politički dobro povezani akteri, koji uvezenu robu prodaju uz velike marže. Mnogi od njih blisko sarađuju s Revolucionarnom gardom, koja, mimo zvaničnih finansijskih kanala, organizuje izvoz nafte i uvoz robe. Time opoziciji nedostaje finansijska i organizaciona baza kakvu su imale ranije vlasti.

„Opoziciji je potrebna finansijska podrška"

Iranske vlasti optužuju Rezu Pahlavija da je agent Izraela. Kao „dokaz" navodi se njegova posjeta Izraelu 2023. godine, sastanak sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom i izvještaji izraelskih medija.

Tako je list Haaretz u oktobru 2025. pisao da je Izraelsistematski sprovodio digitalne dezinformacione kampanje na persijskom jeziku s ciljem slabljenja iranskog režima i jačanja Pahlavijevog političkog profila.

Ali, dezinformacije na persijskom šire i sajber jedinice Revolucionarne garde, stvarajući nepovjerenje prema opoziciji u egzilu.

„Ne vjerujem da Izrael finansijski pomaže Rezi Pahlaviju“, kaže Araš Azizi, istoričar i predavač na Univerzitetu Klemson u SAD. „Svako ko ozbiljno želi da bude opozicija i vodi politiku mora biti sposoban da mobiliše nosioce finansijske podrške. Pahlavija prije svega podržavaju bogati krugovi u SAD, među njima iransko-američki biznismeni i desni, proizraelski milijarderi.“ Pahlavi trenutno živi u blizini Vašingtona.

Tokom vladavine njegovog oca Iran je imao bliske odnose sa Izraelom, sve do Revolucije 1979. Nakon uspostave Islamske Republike pod ajatolahom Homeinijem, nova vlast se počela predstavljati kao snaga otpora imperijalizmu i otvoreno prijetiti Izraelu uništenjem.

Nepostojanje zajedničkog političkog pravca

Iako Reza Pahlavi uživa međunarodnu pažnju i za neke predstavlja simbol alternative Islamskoj Republici, drugi u njemu vide oličenje autoritarne prošlosti. On i druge vodeće figure opozicije u egzilu pokušali su poslije protesta 2022. — izazvanih smrću Jine Mahse Amini — da prevaziđu podjele i formiraju zajedničku koaliciju.

Bez uspjeha. Njen brzi raspad mnogi vide kao dokaz strukturalne slabosti opozicije u egzilu. „Ključni problem iranske opozicije u inostranstvu je što ne pravi jasnu razliku između političkog djelovanja i borbe za ljudska prava“, kaže Azizi. Zato im, dodaje, nedostaju organizacija, strategija i sposobnost dugoročnog političkog planiranja.

„Pahlavi je okupio tim savjetnika, koji unosi razdor u opoziciji i redovno napada sve koji ne prihvataju njegovu lidersku ulogu“, dodaje istoričar  Azizi. „Njegova supruga, na primjer, optužila je Narges Mohamadi da je agent Islamske Republike zato što je iz zatvora dala intervju CNN-u. Takođe je širila parole poput: ‘Smrt mula-ma, ljevičarima — ljudima poput mene — i mudžahedinima’.“

Istorijske podjele

Pored monarhista, organizacija Mudžahedin-e Halk (MEK) predstavlja drugi veliki opozicioni pokret u Iranu. Nastala 1965. godine, kombinovala je islamsku ideologiju i politiku ljevice. Nakon revolucije dospjeli su u sukob sa novim režimom, njihovi članovi su masovno hapšeni, a rukovodstvo je pobjeglo u Irak, gdje su sarađivali sa Sadamom Huseinom tokom iransko-iračkog rata.

U završnoj fazi rata, hiljade zarobljenih pristalica MEK-a i drugi politički zatvorenici pogubljeni su bez sudskog procesa. Zbog tog historijskog tereta MEK i danas važi za kontroverznog aktera. Organizacija odbija svaku saradnju s Pahlavijem. Danas su smješteni u Albanijii često pozivaju bivše zapadne zvaničnike kao govornike — među njima i bivšeg direktora CIA-e i američkog državnog sekretara Majka Pompea.

Pompeo je 2. januara na platformi Iks (X) objavio: „Srećnu Novu godinu svim Irancima na ulicama — i Mosadovim agentima koji su uz njih…"

Iranske vlasti ovakve izjave koriste kao propagandni „dokaz" stranog uplitanja u proteste.

„Od zastrašivanja do otvorene represije"

„Reakcija države brzo je prešla od zastrašivanja ka otvorenoj represiji", kaže Andreas Krig, politikolog sa Kraljevskog koledža u Londonu. „Dok je kolektivno djelovanje u Iranu uglavnom bez vođstva i decentralizovano, dijaspora igra veliku ulogu u kreiranju mišljenja i podizanju morala. Istovremeno, ona je duboko podijeljena i mnogi u Iranu joj ne vjeruju. Ljudi strahuju od političke manipulacije i mogućeg vakuuma moći ako režim padne.“

Sarađivala na tekstu: Elona Elezi.