Gisèle Pelicot - "Ne želim biti žrtva, nikada!"

Posljednji doručak u njihovoj kućici u južnofrancuskom Mazanu. Tog studenog 2020. godine Gisèle Pelicot još ne sluti da će se njezin dotadašnji život uskoro završiti. Tog je jutra po pozivu trebala otići u policijsku postaju. Dominique Pelicot uhićen je dva mjeseca ranije nakon što su ga u supermarketu uhvatili kako ženama snima ispod suknje. Bio je to jedini incident, kune se umirovljenik, i obećava da će ići na terapiju. Njegova ga supruga želi u tome podržati.

Kada je policajac odvodi u zasebnu prostoriju, Gisèle Pelicot ne zna da će svog muža ponovno vidjeti tek u sudnici. Na fotografijama koje joj jedan službenik pokazuje vidi se žena u halterima tijekom seksualnog odnosa. Isprva uopće ne shvaća da je to ona — da je upravo siluju. Jer seks, dokumentiran na više od 20.000 fotografija, bio je bez njezina izričitog pristanka. Dominique Pelicot je svoju suprugu Gisèle deset godina redovito drogirao i preko darkneta pronalazio muškarce iz susjedstva koji su je, dok je bila bez svijesti, zajedno s njim silovali — i to najmanje 200 puta.

„Sramota mora promijeniti stranu"

Suđenje Dominiqueu Pelicotu i pedesetorici drugih muškaraca — pri čemu nisu svi silovatelji mogli biti identificirani — održano je u jesen 2024. godine i pretvorilo je Gisèle Pelicot u svjetsku feminističku ikonu. Nekoliko tjedana ranije odlučila je da proces bude javan, da dobije lice — njezino lice — što je značilo da će i strašne snimke vidjeti javnost. „Sramota mora promijeniti stranu“ — tom je rečenicom Gisèle Pelicot htjela prekinuti prebacivanje krivnje koje mnoge žrtve silovanja doživljavaju i vratiti sramotu počiniteljima i onima koji su znali.

Svakoga dana suđenja, koje je trajalo tri i pol mjeseca, Gisèle Pelicot, koja se u međuvremenu razvela i ponovno uzela svoje djevojačko prezime, dočekivao ju je sve veći broj žena — pozdravljale su je, slavile. Mediji diljem svijeta izvještavali su o njezinoj hrabrosti, o poniženjima kojima su je izlagali odvjetnici obrane, o strašnim detaljima onoga što joj je učinjeno.

Otkriveno je i da je glavni počinitelj, Dominique Pelicot, potajno snimao svoje dvije snahe pod tušem, kao i da je čuvao nage fotografije svoje kćeri na kojima ona, uspavana, nosi tuđe donje rublje. Je li i ona bila silovana, do danas nije razjašnjeno. Protiv njega se u međuvremenu vodi istraga i zbog sumnje na ubojstvo.

Sada govori sama Gisèle Pelicot

Dominique Pelicot osuđen je na 20 godina zatvora — maksimalnu kaznu za silovanje u Francuskoj — a i svih 50 sudionika osuđeno je na višegodišnje zatvorske kazne.

Što se događa u ženi kojoj je sve to učinjeno, čija je najintimnija privatnost izložena javnosti, a koja danas vodi novi život na drugom mjestu?

Gisèle Guillou, kako se danas zove, upravo je objavila svoje memoare pod naslovom „Himna životu. Sramota mora promijeniti stranu“. Knjiga istodobno izlazi u 22 zemlje. U svemu što je dosad o njoj napisano, danas 73-godišnjakinja se nikada nije prepoznala. Sada govori sama i opisuje svoje djetinjstvo, rani gubitak majke, susret s budućim mužem kojem je do kraja vjerovala. Priča o životu s troje djece; profesionalno je uvijek bila znatno uspješnija od Dominiquea, ali to, činilo se, nikada nije igralo ulogu.

A onda šok — da je taj čovjek na njoj ostvarivao svoje najperverznije fantazije, redovito ju je sedirao teškim lijekovima i pritom prihvaćao ozbiljne nuspojave: zaboravnost, iscrpljenost, upale donjeg trbuha. Sve je to uzimao u obzir. Na sudu nije želio ponovno gledati videosnimke i fotografije, jer su ga uzbuđivale.

„Još uvijek sam u stanju vjerovati drugima“

U knjizi, koju je Gisèle napisala zajedno s novinarkom Judith Perrignon, objašnjava i zašto se tako dugo držala uspomena na navodno sretan brak; čak mu je slala i toplu odjeću u zatvor. Tu je bilo mnogo navike i brige. Ali prije svega, piše ona, željela je razumjeti — što njezina djeca nisu shvatila i zamjerila su joj. Suđenje, golema pozornost javnosti i obiteljske tajne koje su tada izašle na vidjelo teško su opteretile njezin odnos s djecom, kao i odnose među njima samima. Knjiga se može čitati i kao pokušaj objašnjenja, kao molba za razumijevanje njezina načina suočavanja s onim što se dogodilo.

Na kraju, Gisèle Pelicot vidi sebe kao pobjednicu nad svojim demonskim mužem. Pronašla je čak i novu ljubav: „Nisam umrla. Još uvijek sam u stanju vjerovati drugima.“ Prošlo je više od pet godina otkako su zločini Dominiquea Pelicota postali poznati. Njegova bivša supruga povratila je svoj život — i ponovno pronašla radost u njemu.