Moja Europa: Nekrolog za Christiana Schwarz-Schillinga

Kad je Christian Schwarz-Schilling 1995. odlazio iz opkoljene bosanske prijestolnice Sarajeva, poveo je sa sobom malog Adu. Očajni roditelji molili su ga da učini nešto za dijete. Adi je trebala operacija srca kako bi preživio. Ni jedna bolnica u zemlji, u četvrtoj godini rata protiv Bosne i Hercegovine, nije je mogla izvesti.

Schwarz-Schilling nije samo organizirao operaciju, nego ju je i platio. Godine 2022. nekada spašena beba ponovno je posjetila svog spasitelja – i donio mu svoju prvu vlastitu bebu.

To je samo jedan od mnogih primjera ponašanja čovjeka, političara, glazbenika i poduzetnika o kojem ljudi ne samo u Bosni govore s poštovanjem i iskrenom naklonošću. Bezbrojnim ljudima, inicijativama i projektima pružio je financijsku i organizacijsku pomoć.

Mnogi ne poznaju njegovu prošlost, biografiju ove iznimne osobe. Ona pripada neuobičajeno strastvenom čovjeku. Odrastao je kod Potsdama uz majku pijanisticu i oca skladatelja i dirigenta, a imao je samo 14 godina kad je okončan teror nacista. Desetljećima kasnije saznao je da mu je majka bila Židovka iz Poljske, koju je otac spasio od gotovo sigurne smrti u koncentracijskom logoru tako što je preinačio njezine dokumente.

"Ujutro poslušati Bachovu fugu"

Duhovna snaga glazbe bila mu je iznimno važna. "Ujutro čuti Bachovu fugu znači da će to biti dobar dan!", rekao mi je jednom. Kad sam mu u jednoj drugoj prilici napola ozbiljno sugerirao da je možda glazbenik koji se, uvjetno rečeno, slučajno našao u politici, blago je odbio tu misao. I doista, bio je homo politicus.

U mladosti, sa samo 26 godina, nakon iznenadne smrti punca, zajedno sa suprugom Marie-Luise Schwarz-Schilling postao je direktor srednje velikog poduzeća, što je ostao sve do imenovanja za njemačkog ministra za poštu i telekomunikacije 1982.

Kao ministar nalazio se na čelu 500.000 zaposlenih u Deutsche Post s gotovo 50 milijardi maraka prometa. Privatizirati to državno poduzeće bila je golema zadaća koja je zahtijevala strategiju, empatiju i umijeće pregovaranja. Danas su Deutsche Telekom, T‑Mobile i DHL među vodećim poduzećima u Europi i svijetu.

Bio je usred poštanskih reformi kad su genocid u Bosni i Hercegovini i istup jednog mladog zastupnika u njemu probudili sjećanje na vlastitih 25 godina. U zastupničkom klubu CDU‑a/CSU‑a taj mladi zastupnik govorio je o strašnim okrutnostima u bosanskom ratu i optužio vlastite kolege. "Većini vas ovdje mogao bih biti sin – čemu ste nas vi zapravo učili s tim ‘Nikad više!’, ako se to opet događa, a mi ništa ne činimo?!"

"Toliko se istrošite u toj političkoj mašineriji"

Taj mladi zastupnik bio sam ja. A Christian Schwarz-Schilling bio je među onima koji su mi nakon sjednice došli čestitati na govoru. Dobro se sjećam da sam se iznenadio što ministar, s kojim sam rijetko imao posla, stoji u redu. Uhvatio je moju ruku, snažno je protresao, čestitao mi i dodao: "U ovoj se političkoj mašineriji tako lako istrošiš."

Ali Christian Schwarz-Schilling nije bio istrošen. Nikada nije postao politički ciničan jer je imao moralni kompas. Dan poslije, nakon redovne sjednice vlade, nazvao me drugi ministar: "Danas je zbog vas između kancelara i Schwarza-Schillinga izbio ogroman sukob, zbog Bosne. Usput, jučer ste u klubu potpuno imali pravo."

Christian je na mlak izvještaj ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela o diplomatskim inicijativama rekao: "Sramim se što pripadam ovoj njemačkoj vladi, ako ostanemo pri ovoj našoj neaktivnosti!" Njegovim ostavkom Schwarz-Schilling ostao je jedini ministar koji je u vrijeme kancelara Helmut Kohla dobrovoljno napustio dužnost.

U danima nakon toga zajedno smo otputovali u Ženevu na neuspješne mirovne pregovore kako bismo tamo susreli bosansko vodstvo. Tijekom leta nagnuo se prema meni i rekao: "Mi se zapravo jedva poznajemo", a zatim mi pružio svoj osobni dnevnik da ga pročitam.

U njemu je 1956., u dobi od 25 godina, povodom ustanka Mađara protiv sovjetske okupacije, optužio Zapad zbog nečinjenja, koje je hrabre Mađare ostavilo na cjedilu u njihovoj borbi za slobodu. Tenovi su tada pregazili revoluciju, uz mnogo mrtvih. Bivši ministar i 1992. imao je isti kompas kao onaj 25-godišnjak.

Christian Schwarz-Schilling nije se zaustavio na ostavci – želio je, morao je nešto učiniti.Zajedno i pojedinačno, kroz brojne inicijative, u parlamentu, javnosti, regiji i međunarodno, puno smo nastojali pomoći zaustaviti genocid i spasiti Bosnu od uništenja. Često smo bili očajni, ali nikada blizu odustajanja. Sudbina ljudi bila je previše bliska, previše važna.

Kao međunarodni posrednik postigao je od 1996., nakon završetka rata, u često iscrpljujućim pregovorima s akterima iz ratnog razdoblja povratak tisuća preživjelih Bosanaca u njihove gradove i sela. Malo je bosanskih političara posjetilo toliko općina u zemlji koliko Christian Schwarz-Schilling u tim presudnim godinama.

Kad je 2006. imenovan "visokim predstavnikom", najvažnijim predstavnikom međunarodne zajednice u Bosni, ljudi u zemlji ostali su mu prioritet, a ne često cinična međunarodna diplomacija. Želio je da Bosnom i Hercegovinom upravljaju Bosanci – a ne kolonijalni upravitelji.

Nije ostvareno sve što je želio. Nitko to nije uspio. Ono što je postigao ostaje golemo. Christian Schwarz-Schilling pokazao je i živio da se humanost, politika i karakter mogu složiti. Jedne njemačke novine nazvale su ga "nekonvencionalnim političarom". To je točno: nije bio konvencionalan, nije bio uobičajen. Bio je izniman, izuzetan. I takav će ostati.

Christian Schwarz-Schilling, preminuo 6. travnja 2026. Ne samo u Bosni bit će i dalje poštovan i voljen. I ne samo od Ade i njegove sada već dvoje djece.

Stefan Schwarz bivši je zastupnik u njemačkom Bundestagu, počasni građanin bosanskih gradova Sarajeva (1993.) i Goražda (2011.) te direktor instituta European Balkan Institute (EUBI).