Neizvjestan rasplet naftne krize između Srbije i Hrvatske

Peripetije oko hrvatskog naftovoda Janaf posljednjih dana nije bilo tako lako razabrati niti upućenijim pojedincima, sudeći prema brojnim i uvelike proturječnim reakcijama u javnom prostoru. Odvijale su se, naime, i još uvijek se odvijaju, u trokutu s rusko-srpskom kompanijom Naftna industrija Srbije (NIS) i mađarskom naftnom kompanijom MOL Group. Janaf posluje s obje, tj. predstavlja im ključnu dobavnu infrastrukturu za sirovu naftu, a one njemu pak donose glavni prihod. No iznad oba ta Janafova strateška partnera nadvio se bauk američkih i europsko-unijskih sankcija protiv trgovanja s Rusijom.

Točnije, u slučaju NIS-a, većinsko rusko vlasništvo pokazalo se neprihvatljivim za Sjedinjene Američke Države, i to specifično što se tiče 44,85 posto udjela koji drži tvrtka Gazprom Neft. Posrijedi je podružnica Gazproma koji pritom izravno posjeduje 11,3 postotaka NIS-a, međutim, ali taj segment Americi iz nekog razloga nije sporan – zasad. Budući da Srbija energetski ovisi o NIS-u, prinuđena je iznaći rješenje za novu vlasničku strukturu prije negoli potroši zalihe goriva. Janaf mu ga je nedavno prestao isporučivati zbog aktiviranja sankcija, a onda je baš ta hrvatska tvrtka ponuđena za novog suvlasnika NIS-a.

Nerealna ideja o Janafovu preuzimanju NIS-a

Barem je tako sugerirao hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar, mada je sama ideja ubrzo iščeznula iz diskusije o NIS-ovoj sudbini. Druga, nešto realnija, tiče se MOL-a koji također figurira kao potencijalni kupac dionica u vlasništvu Gazprom Nefta. Pritom je MOL dospio u svojevrstan sukob s Janafom, optužujući ga da nije kapacitiran dovoljno za punu opskrbu mađarske kompanije, što je kategorički demantirano iz RH. No to je MOL-u trebalo za alibi pred sankcijama koje mu prijete kao i NIS-u, a zbog paralelne kupnje ruske nafte, pa Mađarska tako kreira opravdanje za nastavak te prakse.

„Srbija nema alternantivu za nabavku sirove nafte, dok Mađari ne žele odustati od toga dijela jeftinije sirovine. No kad je riječ o vlasništvu nad NIS-om, zaista mi nije jasno kako to da Gazprom već nije uzeo sporni dio pod svoje, s obzirom na to da on nije pod sankcijama“, rekao nam je Zdeslav Matić, neovisni energetski konzultant te bivši pomoćnik ministra gospodarstva i energetike RH. Dodao je kako smatra da je mogućnost Janafova preuzimanja NIS-a izrazito nerealna, jer ne samo što to ne bi bilo prihvatljivo ni Srbiji ni Rusiji, nego Hrvatska više ne posjeduje kadar za samostalno vođenje velike naftne kompanije.

Kome je potrebno malo dodatne drame u Srbiji?

„Općenito, vjerujem da nikakva međusobna preuzimanja između Hrvatske i Srbije“, nastavlja on, „nisu pametna ideja sve dok odnosi između dviju država nisu dobri. Puno realnije je to da, ako Gazprom ne preuzme sve, Rusija odobri preuzimanje Srbiji, pod uvjetima koje će oni dogovoriti, a ne Hrvatskoj, pa ni Mađarskoj, jer nema razloga da si kompliciraju život s nekom trećom stranom. Rusiji ne odgovara da Srbija zapadne u krizu, pogotovo ne njezinom krivnjom, jer zna da će onda doći kraj njihovu prijateljstvu. I sve to izgleda dosta jednostavno, ali čini se da je nekome trebalo malo dodatne drame u Srbiji.“

Matić stoga prognozira da će se situacija rasplesti u pravcu koji je naznačio, a srpska vlast na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem tad bi se mogla predstaviti domaćoj javnosti kao – spasitelj. Davor Štern, nekadašnji ministar gospodarstva RH i menadžer u naftno-plinskom biznisu, s druge strane, uvjeren je da Gazpromu ipak ne bi prošao manevar preuzimanja vlasništva njegove podružnice. „Neki su Rusi i prije pokušavali nešto slično“, kaže on, „pa im nije prošlo, naročito zato što se ovdje ne radi o međunarodnoj politici sankcija iz jednog središta, što donosi puno nelogičnosti.“

Najveću štetu u konačnici trpi - Europa

„Nekoć je jedna Južnoafrička Republika zbog aparthejda bila pod sankcijama UN-a, i to je funkcioniralo vrlo precizno i efikasno. Danas, međutim, Amerikanci imaju jedne sankcije, Europa druge, netko treći treće. Britanci su upravo pokrenuli svoje sankcije za Rosneft i Lukoil, po meni iznenađujuće. Ali s takvom neudruženom politikom sankcija stalno imate nekakve neočekivanosti. Mađari i Slovaci pokušavaju ih zaobići, tvrde da se ne mogu snabdjevati drukčije, ako odbace rusku naftu. A za NIS i Gazprom mislim da bi ih stigle američke sekundarne sankcije, ako bi ih pokušali izigrati“, mišljenja je Štern.

„Također, u pokušaju preuzimanja bi i Srbija imala problema, jer nema platni promet s Rusijom da bi otkupila dionice. No tu se pojavljuju Mađari kao mogućnost, koji i dalje drže pravo poslovanja s Rusima, a žele se širiti u regiji“, rekao je Davor Štern za DW. Zaključno, napomenuo je da treba uočiti kako loša politika sankcija i manjak diplomatskih rješenja, definitivno najviše štete Europi – možda i više nego Rusiji. Ona se snalazi s Kinom i Indijom koje trljaju ruke, prema njegovu mišljenju, zbog povoljne trgovine, dok ovaj kontinent pati uslijed vlastite političke i ekonomske neuravnoteženosti.