Sto dana rata s Iranom i zaokret kancelara Merza

Činilo se da je njemački kancelar Friedrich Merz bio iznenađen napadima SAD-a i Izraela na Iran 28. veljače. Tada su ubijene važne ličnosti iz iranskog vodstva, uključujući vrhovnog vjerskog vođu ajatolaha Alija Hamneija, ali i brojni civili.

Stav da su ti napadi u skladu s međunarodnim pravom od tada nije zastupao nijedan renomirani pravni stručnjak, kao ni nijedan član njemačke vlade.

Ipak, Friedrich Merz do sada nije govorio o kršenju međunarodnog prava. Umjesto toga, govori o iranskoj vladi kao o „terorističkom režimu" i poručuje: „Međunarodnopravne kvalifikacije neće mnogo toga promijeniti." SAD i Izrael su, prema njegovim riječima, imali „dobre razloge" za napade.

„Mislim da je (u početku) postojalo uvjerenje (kod Merza) da Izraelci i Amerikanci u Iranu rade stvari koje Europljani nisu u stanju raditi, ali da su politički ciljevi zajednički", kaže za DW politolog Johannes Varwick sa Sveučilišta u Halleu. Istovremeno, Merz nije želio kritizirati Amerikance zbog toga što „zajedničke ciljeve provode metodama koje sam ne bi preferirao".

Već tada su Merzove riječi pune razumijevanja pokrenule veliku debatu. Kritičari iz Europskog centra za ustavna i ljudska prava optužili su ga za „kapitulaciju pred politikom sile", dok je predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier upozorio da se međunarodno pravo ne smije „ostaviti po strani".

Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) ocjenjuje za DW da Merz nije dosljedan kada je riječ o međunarodnom pravu. Dok mu je ono iznimno važno u slučaju rata u Ukrajini, u kontekstu rata s Iranom očito mu pridaje znatno manji značaj. „Čini se da kancelar međunarodno pravo tumači ovisno o situaciji."

Prijateljstvo kroz dodvoravanje Trumpu?

Kritike su se pojačale nakon Merzovog posjeta Washingtonu i susreta s Donaldom Trumpom, samo nekoliko dana nakon početka napada. Činilo se da kancelar pokušava pridobiti Trumpovunaklonost dodvoravanjem – što mu je privremeno i uspjelo.

U Njemačkoj je potom izbila žestoka rasprava. Vanjskopolitički stručnjak Merzovog CDU-a, Norbert Röttgen, rekao je u Bundestagu da je riječ o teškom izboru: „Što je manje zlo?" Rat je, bez ikakve sumnje, zlo. Ali, dodao je: „Režim mula najveće je zlo za regiju, za ljude u Iranu i šire."

S druge strane, Lea Reisner iz stranke Ljevica kritizirala je kancelara rekavši da je „pristao biti Trumpov statist".

Politolog Varwick zaključuje: „Merz je po tim pitanjima – ne može se reći jasnije – koristio pogrešan kompas."

Ubrzo je Njemačka počela jasno osjećati ekonomske posljedice rata s Iranom: zbog blokade Hormuškog tjesnaca cijene nafte i plina naglo su porasle. To je dodatno zakočilo ionako slabu njemačku privredu.

Na unutarnjem planu to je bilo posljednje što je Merzu bilo potrebno. Dok je podrška radu vlade, a posebno njemu osobno, naglo padala, podrška djelomično ekstremno desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD) rasla je. U međuvremenu je AfD u anketama prestigao Merzove demokršćane CDU/CSU.

Merz smatra da je Iran ponizio SAD

Zatim je krajem travnja uslijedio iznenadni zaokret. Barem je tako djelovalo. Tijekom jednog razgovora s učenicima, Merz je rekao da Sjedinjene Američke Države u ratu s Iranom „nemaju zaista uvjerljivu strategiju". Dodao je i da iransko vodstvo „ponižava" Sjedinjene Države.

Što je izazvalo tu promjenu? „Imam dojam", kaže Varwick, „da je apsolutno pretjerana retorika Donalda Trumpa uplašila i odbila mnoge dobronamjerne ljude. Govorio je o brisanju Irana s lica zemlje."

Trump, koji je u Washingtonu još pokazivao srdačno slaganje s njemačkim kancelarom, nakon Merzovih kritika bio je izvan sebe. Na svojoj platformi Truth Social optužio ga je da nema pojma o čemu govori. Nije ni čudo, napisao je Trump, „što Njemačkoj ide tako loše, kako ekonomski tako i u svakom drugom pogledu".

Bijes američkog predsjednika

Iz Njemačke bi sada trebalo biti povučeno 5.000 američkih vojnika, a možda i više. Otkazano je raspoređivanje krstarećih raketa „Tomahawk", namijenjenih obrani od Rusije. Također je najavljeno novo povećanje carina na automobile iz Europske unije.

Merz je možda razljutio američkog predsjednika, ali njemačka javnost uglavnom podržava njegov novi, kritički stav. Prema istraživanju javnog mnijenja javnog servisa ARD-Deutschlandtrend provedenom ubrzo nakon početka rata, 58 posto ispitanika smatralo je da vojna akcija SAD-a i Izraela nije opravdana.

Osim toga, ionako slabo povjerenje Nijemaca u SAD pod Trumpom dodatno je opalo. Samo još 15 posto građana smatra SAD pouzdanim partnerom. Otada se ti rezultati nisu značajnije promijenili.

Gesta dobre volje – samo s njemačke strane

Sada je na redu pokušaj saniranja štete, ali za sada samo s njemačke strane. Iako je Merz ostao pri svojoj ocjeni rata s Iranom, obećao je da će se Njemačka nakon završetka borbi pridružiti pomorskoj misiji u Hormuškom tjesnacu. Jedan njemački brod za razminiranje već je u pripravnosti. Ostaje neizvjesno hoće li do te misije zaista doći. Činilo se da je prije svega važan signal upućen Trumpu.

Ipak, transatlantski odnosi time ni izbliza nisu popravljeni. Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Švedskoj krajem svibnja, američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je da Trumpovo „razočaranje" ponašanjem saveznika iz Saveza tijekom rata s Iranom mora biti razmotreno „na razini šefova država i vlada". Summit NATO-a u Ankari u srpnju, rekao je, bit će „vjerojatno jedan od najvažnijih" u povijesti saveza.

Kao pouku za Njemačku iz sto dana rata s Iranom, politolog Johannes Varwick navodi sljedeće: „Njemačka i Europa moraju definirati vlastite interese, a ne smiju poput zeca hipnotizirano gledati u zmiju. A ta zmija sjedi u Washingtonu i sutra će krenuti u jednom, a prekosutra u drugom smjeru."

Veća neovisnost od SAD-a pod Trumpom – to je bilo upravo ono što je Friedrich Merz tražio još početkom 2025. godine, u vrijeme kad još nije bio kancelar. Nakon razdoblja suzdržavanja od javnih kritika, čini se da se sada ponovno vratio na početnu točku.