Xi i Trump: "veliki deal" moćnih s globalnom značajem

Nakon otkazivanja u travnju, američki predsjednik Donald Trump sada će ipak ovoga tjedna posjetiti Kinu. SAD je najveće, a Kina drugo najveće gospodarstvo svijeta, dok je Kina najveći, a SAD drugi najveći emiter stakleničkih plinova.

Susret kineskog predsjednika Xi Jinpinga i Trumpa, u tom kontekstu, ne smije propasti – u to su uvjerene vlade i u Pekingu i u Washingtonu. Očekivani dogovor imat će globalni značaj. Istodobno, dvojica ambicioznih državnika žele vlastitom stanovništvu – a u slučaju SAD-a i biračima – predstaviti rezultate koji će ih prikazati u najboljem svjetlu. Nitko ne želi izgubiti obraz. Obojica žele ostaviti dojam „snažnih vođa“.

Pritom se Trump oslanja na komunističku Kinu. Dobro zna da može računati na pozitivne vijesti kada Kina daje obećanja. Peking, naime, ne želi dovesti vlastitog predsjednika, koji je već 13 godina čvrsto na vlasti, u neugodnu situaciju zbog mogućeg neuspjeha.

Ipak, Trump mora imati i planove za kompromis koji su mu možda neugodni, ali koje bi američkoj javnosti mogao objasniti kasnije. „Trumpu hitno trebaju pozitivne vijesti na vanjskopolitičkom planu“, kaže Chu Yin, politolog iz think-tanka Pangoal u Pekingu.

„Trumpova popularnost u anketama uoči izbora na polovici mandata u studenome vrlo je niska. Očito mu nije uspio plan da vojnim preventivnim udarima brzo baci na koljena kineskog saveznika Iran te potom svoj trijumf proslavi u Pekingu i iskoristi ga kao pregovarački adut.“

Sada se mora osloniti na mogućnost da barem postigne djelomični sporazum u trgovinskom ratu oko carina, nastavlja Chu. Još prije sastanka pregovarači obiju država trebali bi u utorak i srijedu u Seulu pokušati postići dogovor.

Američka industrija treba kineske narudžbe. To bi za Trumpa bio uspješan početak kampanje za predstojeće izbore. U SAD-u se 3. studenoga ponovno bira svih 435 mjesta u Zastupničkom domu te 33 od 100 senatora. Republikanci trenutačno imaju tijesnu većinu u oba doma. Istodobno će se održati i izbori za guvernere u 36 saveznih država i tri teritorija SAD-a.

Tajvan kao kineska crvena linija

U očima Pekinga pitanje pravnog statusa Tajvana predstavlja crvenu liniju koja se ne smije prijeći u diplomatskim odnosima sa SAD-om. Peking Tajvan smatra odmetnutom pokrajinom Narodne Republike Kine, koju je Mao Zedong proglasio 1949. godine. Međutim, na demokratski upravljanom otoku još uvijek vrijedi ustav „Republike Kine“, osnovane 1911. godine.

Prema pravnom shvaćanju Pekinga, ona uopće ne bi smjela postojati, baš kao ni naziv „Tajvan“ kao neovisna država. Postoji samo jedna Kina. Tajvan je dio Kine, a Narodna Republika jedina legitimna kineska vlada. Peking taj trostruki koncept naziva „načelom jedne Kine“, koje predstavlja temelj svakog diplomatskog odnosa s Narodnom Republikom.

U Šangajskom komunikeu iz 1972., koji zajedno s još dva dokumenta čini temelj obnove diplomatskih odnosa između SAD-a i Kine, američka vlada samo je „primila na znanje“ načelo jedne Kine. Iz deklaracije također nije jasno proizlazi li da SAD u tom kontekstu misli na Narodnu Republiku ili Republiku Kinu.

Ipak, Zakon o odnosima s Tajvanom iz 1979. ovlašćuje američku vladu da „opskrbljuje Tajvan obrambenim oružjem“ i da se „suprotstavi svakoj uporabi sile ili drugim oblicima prisile koji bi ugrozili sigurnost ili društveni i gospodarski sustav stanovništva Tajvana“.

Tijekom Trumpova drugog mandata Tajvan je od 2025. već naručio oružane sustave u rekordnoj vrijednosti od 11,1 milijardu dolara od američkih tvrtki. Još prošlog petka (8. svibnja), neposredno prije Trumpova puta u Peking, tajvanski parlament usvojio je zakon o nabavi vojne opreme. Do 2033. otočna republika planira kupiti dodatne američke oružane sustave vrijedne do 25 milijardi dolara.

Peking vidi da američki predsjednik Trump unutar pravnog okvira ima velik prostor za djelovanje. Stoga se očekuje da će Kina iskoristiti sve mogućnosti kako bi Trumpa potaknula na izjavu naklonjenu pekinškom stavu o Tajvanu.

Rat s Iranom i rat u Ukrajini

Peking pritom može iskoristiti svoju važnost u trenutačnoj svjetskoj situaciji kako bi Trumpovu pažnju skrenuo s milijardskih ugovora s Tajvanom. „SAD treba kinesku podršku u ratu s Iranom“, kaže Peter Qiu, predsjednik i osnivač Centra za globalizaciju u Hong Kongu. Kina također ima ključnu ulogu u okončanju ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine. Nakon Trumpa, najkasnije u lipnju, u Pekingu se očekuje i ruski predsjednik Vladimir Putin.

U oba rata Kina nije strana u sukobu. Peking tvrdi da strogo poštuje sve međunarodne sankcije UN-a. Ipak, Kina je aktivna. Iza zatvorenih vrata vodi intenzivne razgovore s Teheranom i Moskvom.

Tako je prošlog tjedna iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči boravio u Pekingu. Njegov kineski kolega Wang Yi izrazio je zabrinutost da rat s Iranom ozbiljno ugrožava regionalni i globalni mir. Istodobno Kina podupire Iran u mirnodopskoj uporabi nuklearne energije u civilne svrhe. To je, naposljetku, pravo svake suverene države.

Osim toga, Wang je izrazio nadu da će „sve strane uključene u rat s Iranom pozitivno odgovoriti na očekivanja međunarodne zajednice i omogućiti siguran pomorski promet kroz Hormuški tjesnac“. Time Peking vidi i SAD kao djelomično odgovoran za blokadu u Perzijskom zaljevu.

„Nadam se da će Kinezi prenijeti tu poruku Iranu“, rekao je američki državni tajnik Marco Rubio govoreći o iranskoj blokadi, „bez obzira na to hoće li se to dogoditi iza zatvorenih vrata, ali nadam se da će biti izravno.“

U interesu je Kine „kao izvoznog gospodarstva“ da Iran više ne blokira tjesnac, argumentirao je Rubio prošlog tjedna na redovitoj konferenciji za novinare u Bijeloj kući. „Iran ne smije postavljati mine. Ne smije uzeti svjetsko gospodarstvo za taoca“, rekao je američki državni tajnik. „Nadam se da će Kinezi prenijeti tu poruku Iranu, bez obzira na to hoće li se to dogoditi iza zatvorenih vrata, ali nadam se da će biti izravno“, rekao je američki ministar vanjskih poslova.

Zanimljivo je pritom da još nije jasno hoće li i on putovati u Peking. Zbog svojih kritičnih izjava o stanju ljudskih prava u Hong Kongu i u ujgurskoj pokrajini Xinjiang iz vremena kada je bio američki senator za saveznu državu Floridu, Rubio se i dalje nalazi na kineskoj listi sankcija s zabranom ulaska.

Sporazum u trgovinskom ratu?

Trumpova poruka kineskom vodstvu jasna je: Kina bi trebala kupovati američke proizvode kako bi se smanjio trgovinski suficit. Prije godinu dana Trump je zbog neuravnotežene trgovine uveo visoke carine na kineske proizvode. Dio njih je suspendiran, ali pregovarači dviju država dosad nisu uspjeli objaviti značajniji sporazum.

Unatoč carinama, Kina je 2025., prema statistici američkog Ureda za popis stanovništva pri Ministarstvu trgovine, i dalje ostvarila visok suficit od gotovo 202 milijarde američkih dolara. To je otprilike jednako ukupnoj godišnjoj gospodarskoj proizvodnji Mađarske. „Kina je spremna kupovati američke proizvode“, smatra Qiu, „ali Peking želi i protuusluge, primjerice ublažavanje zabrane izvoza posebnih američkih poluvodičkih proizvoda za umjetnu inteligenciju.“

SAD je uveo stroge izvozne kontrole za napredne AI čipove. Riječ je o snažnim čipovima posebno razvijenima za strojno učenje pomoću složenih algoritama. Kina pokušava steći potrebnu proizvodnu tehnologiju, ali se taj proces zbog američke odluke odvija vrlo sporo. „U konačnici očekujem neku vrstu ‘velikog dogovora’ koji uključuje državne interese dviju velesila“, kaže Qiu.