1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Da li su galebovi „leteći pacovi“?

Karla Blajker17. avgust 2015.

Roman „Galeb Džonatan Livingston“ Ričarda Baha hvalospev je ptici – simbolu slobode i morske pučine. Ali današnji galebovi izgleda da su se pretvorili u nešto sasvim drugo: leteće napasnike.

https://p.dw.com/p/1GGVF
Silbermöwe
Foto: picture alliance/blickwinkel/McPHOTO

Jorkširski terijer Ro verovatno nije ni shvatio šta mu se dogodilo. Skakutao je po svom „carstvu“ koje se protezalo zadnjim dvorištem kuće njegovog gazde u Kornvolu na jugozapadu Engleske, kada ga je napao galeb. Ptica je očigledno tačno znala kako da „neutralizuje“ psetance: kvrcnula ga kljunom tačno po glavi tako da veterinari nakon toga više nisu mogli da mu pomognu. Ro je morao da bude uspavan.

U mnogim zemljama ljubav čoveka prema galebu na teškom je iskušenju. U Rimu je praktično nemoguće mirno večerati na nekoj od legendarnih terasa na krovu toga grada – ako nad terasom nije razapeta mreža, jedino koliko-toliko pouzdano sredstvo protiv napasnika. A u Velikoj Britaniji je već nekoliko incidenta izazvalo pravu medijsku hajku tako da se u raspravu o galebovima uključio čak i premijer.

Naročito su brutalni primeri kada su žrtve kućni ljubimci poput Roa. Samo nekoliko dana nakon njega, stradao je i Stig. On je bio kornjača, a galeb očigledno nije pravio razliku između kućnog ljubimca i pokretne četvoronožne užine: kao što to galebovi čine već eonima, vešto ga je prevrnuo na leđa, kljunom probio njegov mekani trbuh i još živom mu progutao utrobu.

Bes javnosti

U naciji ljubitelja životinja to je u tamošnjim medijima bilo ravno objavi rata: „Pacovi sa krilima“, bio je jedan od blažih naslova u britanskim tabloidima, dok je „Skotiš ekspres“ svojim čitaocima najavljivao da je počela „Vladavina terora okrutnih galebova“.

U svom tom besu javnosti prema pernatim zverima gotovo da se i ne može više čuti mišljenje ornitologa. Portparol Kraljevskog društva za zaštitu ptica Toni Wajthed uporno ponavlja da se čak ni u slučaju ubijenog psa u stvari ne može govoriti da su galebovi odjednom postali krvoločne beštije. „Dva su moguća razloga za takvo ponašanje galebova. U ovo doba odrasli galebovi štite svoje ptiće koji su se tek izlegli i nekoliko nedelja nakon toga su izuzetno defanzivni. Ako bilo što preti njihovom mladunčetu, odrasle ptice pokušaće da napadnu. Vrlo je moguće da se to dogodilo kada je stradalo to kučence“, objašnjava Vajthed.

Taj stručnjak za ptice je u pravu: zaista se porodica galebova ugnezdila na krovu kuće Roovog gazde. Ako je na primer jedan od ptića pao iz gnezda, a jorkširski terijer krenuo da vidi šta se to događa u „njegovom“ vrtu, onda je katastrofa gotovo neminovna. Mnoge ptice će napasti čak i veće i snažnije životinje od sebe kako bi zaštitile mlade – a Ro je za galeba spadao u perolaku kategoriju. Možda je upravo to izazvalo smrt terijera, smatra Vajthed.

Möwen in Rom
Galebovi nisu samo problem u Velikoj Britaniji - i u Rimu su već izgubili svaki strah od čovekaFoto: Lida Razavi

„Sami smo krivi zato što ih hranimo“

Drugi razlog za napasno ponašanje galebova veoma je jednostavan: hrana. Ptice su naučile da su ljudi dobar izvor i tu nemaju smisla za detalje: tako je jedan čovjek u Batu čak pozvao policiju kada mu je galeb ukrao sendvič – i to ne sa tanjira, već iz ruke upravo dok se spremao da zagrize.

Treba podsetiti da je na britanskim ostrvima pre svega raširen srebrnasti galeb, nešto veći od svojih rođaka koji žive na Jadranu. Njihovo telo lako može da bude dugačko šezdesetak centimetara, što znači i da mu je raspon krila dobrih metar i po.

Ako takva ptičurina zgrabi nekome sendvič doslovno ispred nosa, ni za odraslog muškarca nije sramota da se uplaši i pozove policiju. Ornitolog Kraljevskog društva upozorava da su upravo ljudi razmazili galebove. Često im bacaju hranu i ptice teško mogu da shvate kada im je zalogaj ponuđen, a kada će neko da zbog toga pozove policiju.

Britanska javnost, a pogotovo britanska žuta štampa, nema previše sluha za takve detalje iz života ptica. U Gločesterširu na jugu Engleske već se pojavila grupa Gull Awareness i njen osnivač Sajmon Prentis upozorava na očigledno ogromnu opasnost koja ljudskom rodu preti s neba i zato svoju vrstu poziva da bolje pazi na te pernate napasnike.

„Za galeba ne postoji razlika između psa koji se igra na travnjaku i bebe koja se igra na travnjaku“, izjavljuje Prentis što prenosi i visokotiražni „Dejli miror“. „Ako neko ostavi bebu da spava u kolevci ili gura kolica i na trenutak ne pazi, to može da se dogodi. Ne želim da se to ikome dogodi, ali idemo u tom smeru.“

Zato 61-godišnji Prentis sakuplja potpise za peticiju da britanska vlada odvoji novac za istraživanje tih „gradskih galebova“.

Silbermöwe
Mnogi rado galebovima nude pokoji zalogajFoto: picture alliance/blickwinkel/P. Cairns

„Jeste li normalni?“

Uz takvu medijsku buku, to nije moglo da prođe bez odgovora britanske vlade. Tako je i premijer Dejvid KCameron za Bi-bi-si potvrdio da je čitao o napadima galebova i da „veruje da postoji problem“. Zato traži „široku raspravu“ u javnosti o tome šta se moglo i trebalo preduzeti.

Već se čuju i pozivi na masovni odstrel letećih napasnika, ali praktično su sve divlje ptice, uključujući i srebrnastog galeba, u Britaniji zaštićene zakonom. I dok se može uočiti da galebova u urbanim područjima ima sve više – u divljini ih je sve manje.

„Ljudi sve više naseljavaju izvorne životne sredine ptica tako da su galebovi prisiljeni da se gnezde na drugim mestima, na primer na krovovima zgrada“, objašnjava nemački ornitolog i ljubitelj galebova Štefan Garhe. „To su inteligentni oportunisti kada treba pronaći neku hranu i brzo se prilagođavaju novoj sredini.“

Međutim, čini se da se nisu prilagodili dovoljno brzo. Dok žuta štampa naveliko piše o pticama-ubicama, ozbiljni mediji poput Bi-bi-sija upozoravaju da se populacija srebrnastih galebova u proteklih tridesetak godina – prepolovila! Još 2009. ta vrsta galebova uvrštena je na „crvenu listu“ ugroženih ptica, što znači da su potrebne hitne i opsežne mere da bi se njihovo odumiranje sprečilo.

Britanski ljubitelj prirode Džems Komon šokiran je pozivima za likvidaciju tih ptica, kao i čitavom medijskom halabukom: „Objavljivanje takvih užasnih i šokantnih priča može da zabavi publiku, ali za mene su sve to potpune gluposti!“

Silbermöwe
Sve ih je više u gradovima, a sve manje u divljiniFoto: picture alliance/chromorange/G. Fischer

Nova vazdušna bitka za Britaniju

Ta 22-godišnjak žali se Dojče veleu da je već video i „priče o tome kako džinovski galeb jede pacove. Jednostavno mi nije jasno šta je tu tako loše.“ Zato i poziva javnost da se „malo uzdrži i pokaže poštovanja“ prema životinjama. Komon još jednom podseća da „moramo da delimo planetu sa svim drugim životinjama.“

Ipak, nisu svi tako velikodušni, naročito kada su zabrinuti za svoje ljubimce, pa čak i decu. Zato svuda u Velikoj Britaniji niču inicijative da se oteraju galebovi, a gradovi i opštine spremni su da za takve akcije i plate. Tako je fudbalski klub Aberdin u Škotskoj „zaposlio“ sokolove da oteraju galebove. Grabljivice lete oko stadiona tokom vikenda i „sat pre početka utakmice“, kako piše u saopštenju kluba.

Nemački ljubitelj ptica Garthe nema ništa protiv takvih akcija – sve dok niko ne počinje da koristi sačmarice, ali i upozorava da je za takve akcije prekasno. Oterati ptice onda kada su već svile svoja gnezda, i to po pravilu tamo gde im je i izvor hrane blizu, praktično je nemoguće.

Jedino rešenje jeste da se galebovima onemogući da se gnezde na krovovima kuća i zgrada. Ali to treba učiniti pravovremeno, onda kada te ptice traže mesto za svoj dom – dakle u martu ili najkasnije početkom aprila.