Iranci rastrgani između bijesa i želje za promjenom

U Iranu se rasplamsavaju novi prosvjedi protiv vodstva Islamske Republike. Ovaj put se održavaju na univerzitetima, gdje su predavanja nastavljena 21. februara nakon semestarske pauze.

Od prošle subote, početka sedmice u Iranu, slike i videozapisi studentskih prosvjeda na raznim univerzitetima svakodnevno kruže internetom.

Očevici izvještavaju o komemoracijama za prosvjednike ubijene u krvavom gušenju nedavnih prosvjeda na najmanje sedam univerziteta. Studenti su potpisivali peticije, organizirali prosvjede sjedenjem, a u nekim slučajevima svoja okupljanja pretvorili su u prosvjede protiv vlade, uzvikujući slogane poput "Smrt diktatoru" i "Smrt Islamskoj Republici". Pozivi na povratak monarhiji svrgnutoj 1979. godine sve su glasniji.

Prosvjedi prikazani kao "neredi"

Novinska agencija Fars, bliska Revolucionarnoj gardi, izvijestila je u nedjelju (22. februara 2026.) da je nekoliko studenata prosvjednika skandiralo slogane s monarhističkim temama na kampusu elitnog Sveučilišta Sharif u Teheranu. Međutim, to su, kako se navodi, bili izolirani incidenti na marginama "mirne komemoracije za mučenike".

Vodstvo u Teheranu žrtve prosvjeda naziva "mučenicima". Tvrde da su žrtve ubili "teroristi". Studentske prosvjede u drugim gradovima službena novinska agencija također je opisala kao "nerede". 

Međutim, studenti govore o svom "neopisivom" bijesu, kako je to rekao 19-godišnji student iz Teherana koji je želio ostati anoniman. I on sam je sudjelovao u masovnim prosvjedima u decembru, kao i milijuni drugih. Mnogi su bili šokirani brutalnošću sigurnosnih snaga, posebno milicija Basij. To su djelomično naoružane dobrovoljačke jedinice povezane s Revolucionarnom gardom.

Studenti, koji podržavaju miliciju Basij koja ima ured na svakom univerzitetu, također se brzo pojavljuju na prosvjednim skupovima na univerzitetima.

Videozapisi na internetu prikazuju fizičke obračune između njih i studenata koji prosvjeduju. Pristalice Basija sada navodno svakodnevno provjeravaju ulaze na univerzitete, bilježeći ko ulazi u kampus, koliko je studenata prisutno i koliko dugo ostaju.

Pozivi na ciljani američki napad u Iranu

"Svako, ko ubija sugrađane u ime režima, mora biti kažnjen." Ovo je uobičajena rečenica u razgovorima među ljudima u glavnom gradu Teheranu. Izražava se i želja za ciljanim likvidacijama od strane američkih snaga.

"Kada ljudi pribjegavaju stranoj pomoći ili vojnim napadima kako bi se borili protiv represije vlastite vlade, situaciju karakterizira očaj", rekao je za DW sociolog sa Sveučilišta u Teheranu, koji također želi ostati anoniman. 

Ljudi su izgubili nadu, dodao je ovaj sociolog. Oni ne vjeruju da referendum, političke reforme ili građanski angažman milijuna građana mogu promijeniti status quo. Legitimnost i kredibilitet iranskog vodstva u očima vlastitog stanovništva već su, prema njegovom mišljenju, praktički nestali čak i prije brutalnog gušenja prosvjeda širom zemlje u decembru i januaru.

Najnoviji prosvjedi, koji su započeli u decembru zbog ekonomskih teškoća i brzo postali političko pitanje, okončani su najnasilnijim gušenjem od Islamske revolucije 1979. godine.

Prijeti vojna eskalacija

Da li bi američki napad doista biti ograničen na vodstvo Islamske Republike ostaje otvoreno pitanje. Iran je u ponedjeljak (23. februara 2026.) upozorio SAD da će se na svaki napad odgovoriti "svom silom". To je uslijedilo nakon prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa ograničenim vojnim udarima.

Vjerojatnost rata je vrlo visoka, smatra Matthew Hoh, bivši kapetan američke mornarice, a sada istraživač u think tanku Centar za međunarodnu politiku u Washingtonu. Povećana američka vojna prisutnost na Bliskom istoku ukazuje na eskalaciju, rekao je Hoh za DW. "Po mom mišljenju, sve je ovo priprema za rat. Najvjerojatniji način da se izbjegne rat u ovom trenutku je kapitulacija Iranaca."

U četvrtak (26. februara 2026.) Iran i Sjedinjene Države održat će daljnje pregovore u Ženevi, kako bi pronašli diplomatsko rješenje. Prema riječima ministra vanjskih poslova Omana, cilj je postići konačni sporazum. Dvije zemlje su već u februaru u Omanu održale prve razgovore o nuklearnom programu, koji su završeni bez konkretnih rezultata.

Suradnja: Elina Farhadi