Napetost u Karibima - koji plan slijedi Washington?

Nosač zrakoplova USS Gerald Ford, čija gradnja je koštala 13 milijardi američkih dolara, najskuplji je ratni brod na svijetu. Taj kolos dug više od 330 metara i njegovi prateći brodovi po nalogu američkog predsjednika Donalda Trumpa krenuli su prema Karipskom moru. Ondje bi nosač zrakoplova, sa svojim desecima borbenih zrakoplova i helikoptera na palubi, trebao pojačati udarnu snagu brodova i jedinica koje su već raspoređene u regiji.

Prema službenim izjavama, neprijatelj su međunarodni narko-karteli koji svoju krijumčarenu robu brodovima prevoze prema SAD-u. Trump je nedavno kartelima dao nadimak „IS zapadne hemisfere“. Od kolovoza su SAD u Karibima usmrtile desetke osoba, ne objavivši pritom dokaze o njihovoj povezanosti s trgovinom drogom. Krajem listopada ministar obrane Pete Hegseth izvijestio je o potapanju četiri krijumčarska broda s 14 poginulih u istočnom Pacifiku. Stručnjaci za međunarodno pravo izražavaju sumnju u zakonitost takvog postupanja.

Američki Kongres uvelike ostavlja Trumpu slobodne ruke: republikanci u Senatu blokirali su prijedlog zakona demokrata kojim se zahtijevalo zakonodavno suodlučivanje o vojnim napadima na kartele.

„Ovo je značajna vojna koncentracija“, izjavio je Christopher Hernandez-Roy za DW. Ovaj stručnjak se u američkom think-tanku Center for Strategic and International Studies (CSIS) bavi geopolitikom američkog kontinenta. „Nešto ovakvo nismo vidjeli već cijelu jednu generaciju – a kao operacija uperena protiv trgovine drogama veća je od svega što smo ikada vidjeli.“

Zaključak se stoga nameće sam po sebi: ova armada ne cilja samo na krijumčarske brodove. I tako, južno od Kariba raste nervoza.

Što Trump zapravo planira?

Posebna je pozornost usmjerena na Venezuelu bogatu naftom: SAD već dugo oštro kritizira tamošnjeg vođu Nicolása Madura i ne priznaju ni njegov posljednji mandat započet u siječnju, pozivajući se na optužbe je Maduro pobijedio isključivo zbog izborne prijevare. U kolovozu je Trump udvostručio nagradu za hvatanje Madura na 50 milijuna dolara – dvostruko više nego što je svojedobno bilo ponuđeno za Osamu bin Ladena. Prema navodima SAD-a, Maduro se nalazi na čelu narko-kartela u koji su uključeni i dijelovi venezuelanskih oružanih snaga.

Sjedinjene Države su u 20. stoljeću već više puta potaknule promjene vlasti u Latinskoj Americi, posljednji put u Panami 1989. godine. Sredinom listopada Trump je odobrio tajnu operaciju CIA-e u Venezueli. Neki od ratnih brodova trenutačno izvode vježbe ispred otočne države Trinidad i Tobago, dakle neposredno pred vratima Venezuele.

„Može se pretpostaviti da Trumpova administracija za isticanje ove vojne prijetnje ima i političke razloge, osim borbe protiv droge,", kaže politolog Sascha Lohmann iz berlinske Zaklade za znanost i politiku (SWP) za DW. Jasno je, dodaje on, da se ide dalje od takozvanog rata protiv droge. „No, nije posve jasno u kojoj se mjeri zapravo cilja na otvorenu promjenu režima."

Kao barem sporedan ishod, Trump bi se, pretpostavlja Lohmann, zasigurno zadovoljio Madurovim svrgavanjem. „Najvažniju ulogu imaju svakako resursi – kako fosilni, tako i ostali sirovinski izvori – potrebni za jačanje tehnološkog natjecanja, posebice u odnosu na Kinu.“ Osim nafte, Venezuela raspolaže velikim zalihama zlata, željeza, boksita i koltana. Sredinom listopada New York Times izvijestio je da je Trump odbio Madurovu ponudu za povlašteni pristup rudnim bogatstvima.

Kako reagira Latinska Amerika?

Maduro je sam optužio SAD za „neprijateljsku provokaciju protiv Venezuele i ozbiljnu prijetnju miru u Karibima". Predstavio se kao jamac mira, ali je istodobno spomenuo „ne manje od 5.000" raketa kratkog dometa kojima raspolaže njegova vojska. Također je naredio vježbe za obranu od moguće invazije na obali.

Na popisu američkih sankcija odnedavno se nalazi i Gustavo Petro, predsjednik susjedne Kolumbije. SAD ga optužuje za suradnju s narko-kartelima.

„Sumnjam da će latinoameričke zemlje reagirati jedinstveno“, mišljenja je Marcela Donadio, izvršna tajnica Latinoameričke sigurnosne i obrambene mreže (RESDAL). „Regija nije samo podijeljena, nego se svaka zemlja suočava s brojnim unutarnjim problemima.“

Brazil se, primjerice, oprezno približava dogovoru s SAD-om o novom trgovinskom sporazumu. Trump je, nakon što je bivši predsjednik Jair Bolsonaro osuđen u prvom stupnju zbog pokušaja državnog udara, oštro napao brazilsko pravosuđe i uveo visoke carine.

Donadio je za DW izjavila da se u sadašnjoj krizi nada zajedničkoj posredničkoj inicijativi jakih zemalja poput Čilea, Meksika i Brazila. „Unutarnje posljedice intervencije u Venezueli bile bi goleme: vlada koju bi postavio vanjski akter nije najbolje političko rješenje, čak i kada se oporba nagrađuje Nobelovom nagradom za mir", kaže Donadio. Ona pritom aludira na oporbenu čelnicu Maríu Corinu Machado, koja svoju nagradu želi posvetiti venezuelskom narodu – i Donaldu Trumpu. Posebno u američkom državnom tajniku Marcu Rubiju Machado Machado ima moćnog zagovornika unutar američke vlade.

Krenuti u rat – i ostati „predsjednik mira"?

Trump, poznato je, priželjkuje Nobelovu nagradu za mir. Osim toga, slogan „više neće biti nikakvih beskrajnih ratova" je čvrsto povezan s njegovim pokretom MAGA. Može li se samoprozvani „predsjednik mira“ Trump uopće politički opravdati za takvu vojnu intervenciju?

Politolog Sascha Lohmann podsjeća da je aktivist blizak Trumpu, Charlie Kirk, kratko prije svojeg ubojstva u rujnu govorio pozitivno o tadašnjem vojnom raspoređivanju u Karibima. „To znači da ni među Trumpovim pristašama nije posve jasno odbacuju li oni to doista", kaže Lohmann, „Barem toliko dugo dok to ne dovede do kopnene intervencije ili neke druge vojne zamke."

U Trumpovu taboru postoji i potpora vanjskopolitičkom konceptu koji se smatra obnovom Monroeove doktrine iz 1823. godine. James Monroe, peti predsjednik SAD-a, tada je europskim kolonijalnim silama obznanio hegemonističko pravo SAD-a nad zapadnom hemisferom, osobito nad američkim kontinentom, Karibima i Grenlandom koji se već ove godine našao pod Trumpovim verbalnim prijetnjama „osvajanja“.

U sve više multipolarnom svijetu, dio Trumpovih pristaša vidi u konceptu „Monroe 2.0“ ili „Donroe“ suvremeni vanjskopolitički okvir za SAD.

Prema Lohmannovu mišljenju, „Donroe“ označava novi odnos prema susjedima SAD-a: „Više se ne radi samo o sprečavanju stranih utjecaja u zapadnoj hemisferi, nego gotovo imperijalnim pristupom o jačanju američkog utjecaja u Latinskoj i Južnoj Americi – nagrađujući političke vođe koji su naklonjeni SAD-u i kažnjavajući one koji se suprotstavljaju ili izražavaju kritiku.“