Pristup Iranu: Različite pozicije SAD i Izraela

Odnosi između Sjedinjenih Američke Države i Izraela već se decenijama smatraju izuzetno bliskim. Ipak, upravo u pristupu prema Islamskoj Republici Iran uvijek iznova dolaze do izražaja strateške i taktičke razlike. Čvrsto savezništvo dviju država važno je i u kontekstu američkih pregovora s Iranom,koji se u utorak održavaju u Ženevi. Sa američke strane očekuju se specijalni izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff i zet predsjednika Trumpa Jared Kushner, a sa iranske ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi.

SAD i Izrael dijele centralni cilj: Iran ne smije postati nuklearna sila niti dodatno širiti svoj regionalni uticaj. Međutim, interesi, vremenski horizont i preferirani instrumenti dviju država znatno se razlikuju.

Te razlike su u posljednje vrijeme postale vidljivije u kontekstu unutrašnjopolitičkih dešavanja u Iranu – nasilno ugušenih masovnih protesta u januaru i februaru – pooštrenih američkih sankcija i intenzivnih diplomatskih kontakata između Donalda Trumpa i Benjamina Netanjahua.

Saglasnost u procjeni prijetnje, razlike u prioritetima

I SAD i Izrael smatraju iranski nuklearni program, raketni program i mrežu savezničkih milicija pod kontrolom Teherana u regiji centralnim sigurnosnim prijetnjama. Prema navodima političkog analitičara Reze Talebija, ne postoji fundamentalni nesporazum oko osnovnog cilja – obje zemlje žele spriječiti da Iran postane nuklearna sila i dodatno proširi svoj uticaj na Bliskom istoku.

Razlike počinju kod pitanja kako taj cilj ostvariti i koje rizike pritom prihvatiti.

Za SAD je pod predsjednikom Donaldom Trumpom u prvom planu postizanje novog sporazuma s Iranom. Washington taj cilj nastoji ostvariti strategijom „maksimalnog pritiska“, koja kombinuje ekonomske sankcije s vojnim odvraćanjem.

Izrael, s druge strane, pridaje znatno manji značaj sporazumu s Teheranom i u osnovi sumnja u njegovu održivost. Iz perspektive izraelske vlade problematičan nije samo sadržaj mogućeg sporazuma, već i pretpostavka da bi se Iran dugoročno pridržavao dogovora.

Američka strategija: pritisak kao sredstvo za pregovore

Američka politika prema Iranu, kako smatra analitičarka za vanjsku i sigurnosnu politiku Bliskog istoka Shokrija Bradost, jasno je usmjerena na novi sporazum. „Kako bi Teheran primorao da sjedne za pregovarački sto, Washington se oslanja na masivne ekonomske sankcije, posebno usmjerene protiv iranske prodaje nafte“, kaže ona. Cilj je sistematski presušiti izvore prihoda režima i uskratiti mu svaku ekonomsku „pauzu za disanje“. Ova politika treba Iran dovesti do kapitulacije ili barem do dalekosežnih ustupaka – bez izazivanja velikog regionalnog rata.

Vojna sredstva u toj strategiji imaju pomoćnu ulogu. Raspoređivanje nosača aviona na Bliski istok i naglašavanje vojnih opcija prije svega služe odvraćanju. Iako je Donald Trump javno spekulisao i o mogućoj „promjeni iranskog režima“, opsežan vojni udar za Washington predstavlja krajnju opciju, ocjenjuje Bradost, . SAD odbijaju dugotrajne ratove i okupaciju Irana te, prema njenim riječima, nemaju konkretan plan za nasilnu promjenu vlasti.

Izraelska perspektiva: vremenski pritisak i sveobuhvatni zahtjevi

Izrael na situaciju gleda dramatičnije. Netanjahu je u nedjelju tokom govora na konferenciji u Jerusalemu ponovio izraelski stav da svaki sporazum s Iranom mora predvidjeti demontažu iranske nuklearne infrastrukture i uklanjanje obogaćenog urana – a ne samo ograničenje procesa obogaćivanja.

Izrael je također poručio da iranske balističke rakete i podrška regionalnim posredničkim snagama moraju biti tema pregovora između SAD i Irana.

„Ne smije postojati nikakav kapacitet za obogaćivanje – potrebno je ne samo zaustaviti obogaćivanje, već demontirati opremu i infrastrukturu koja ga uopće omogućava“, rekao je Netanjahu na godišnjoj konferenciji predsjednika velikih američko-jevrejskih organizacija. Dodao je da je „skeptičan“i da sumnja da bi se Iran pridržavao bilo kakvog sporazuma s Trumpom.

Dok Washington računa na postepeno pojačavanje pritiska, Izrael insistira na brzom djelovanju. Netanjahu strahuje da bi eventualna promjena kursa pod budućim američkim administracijama mogla ponovo ojačati poziciju Irana. Zato Izrael želi odlučnije i direktnije američko djelovanje – po potrebi i vojno.

Širi interesi

Razlike se moraju sagledati i u širem kontekstu. Netanjahuove posjete Washingtonu ne služe samo iranskoj politici, već i popravljanju međunarodnog imidža Izraela. Prema mišljenju Talebija, ugled Izraela u SAD i Evropi je narušen, „što smanjuje spremnost Washingtona da bezuslovno podrži sveobuhvatnu izraelsku vojnu akciju protiv Irana“.

Za SAD, osim Izraela, važnu ulogu igraju i regionalna i globalna stabilnost. Washington mora voditi računa ne samo o Izraelu, već i o evropskim saveznicima, situaciji na energetskim tržištima i riziku regionalne eskalacije. Ograničeni sporazum s Iranom, iz američke perspektive, može kupiti vrijeme i izbjeći veće sukobe – čak i ako ne otkloni sve izraelske sigurnosne brige i nedoumice.